Search

10/2H: najbolje iz 2019. ... do kraja

Ove sam godine zbog količine novih izdanja već pisao o favoritima za prvu polovicu godine tamo negdje u lipnju. Suprotno uobičajenoj praksi, neću se vraćati na njih u pregledu ostatka godine, već ću znatiželjne uputiti na taj tekst, a ovdje slijedi izbor osobnih favorita iz druge polovice godine. O nekima sam također već pisao na blogu ili drugdje pa sam vam i tu posijao linkove na prethodne tekstove. Uživajte!



10. Blood Incantation - Hidden History of the Human Race (Dark Descent)

Dugo nisam čuo death metal tako vješto izveden kao onaj na drugom albumu ove četvorke iz Denvera u Coloradu. Premda pomalo ironično s obzirom na geografsko podrijetlo, u osnovi sviraju klasični floridski death s početka devedesetih s jasno čujnim utjecajem bendova poput Morbid Angel, Cynic ili Death, Blood Incantation svoj zvuk dodatno obogaćuju naglašeno svemirskom tematikom, utjecajima fusiona i psihodeličnog rocka te najviše od svega iznimno ambicioznim kompozicijskim rješenjima koja cijelu priču odvode u prog vode kao u impresivnoj 18-minutnoj završnici “Awakening from the Dream of Existence to the Multidimensional Nature of Our Reality (Mirror of the Soul)”.


9. Sturgill Simpson - Sound & Fury (Elektra)

Nazvati Sturgilla Simpsona country izvođačem otpriliko je jednako smisleno kao zvati Becka kantautorom ili Princa funk glazbenikom. Na na svom četvrtom albumu nadmašio je svoje ionako eklektične porive - Black Sabbath, ABBA, ZZ Top, sythevi iz osamdesetih, funk i još mnogo toga susreću se na Sound & Fury. Simpson ipak nikad ne gubi svoj iznimno koncentrirani talent za pisanje jasnih, pamtljivih pjesama. Za sve koje misle da rock mrtav i da su cosplay pojave poput Grete Van Fleet ili Dirty Honey najbolje što žanr može ponuditi, ovaj album je obavezna lektira.


8. Danny Brown - uknowhatimsayin¿ (Warp)

Danny Brown vjerojatno je reper desetljeća. Svaki njegov album zaokružena je, duboko promišljena priča različita od prethodne. Njegovo eklektično, uho sofisticirano za beatove direktno radi protiv njegovih komercijalnih instinkta. Ovo je njegov najsmireniji i najzreliji album, no to nipošto ne znači da je dosadan. Istovremeno duhovit i ozbiljan, Brown pjesme konstrurira kao apsurdne kriške svakodnevice. Završnom dojmu futurističkog boom bap tour de forcea doprinosi i izvršna produkcija legendarnog Q Tipa, koji je ovakvu vrstu slojevitog, psihodeličnog hip hipa ispekao davnih dana u A Tribe Called Quest.


7. clipping. - There Existed an Addiction to Blood (Sub Pop)

clipping. su fenomenalni pripovjedači, majstori teksta i zvuka. Koje god se tematike uhvate, iz nje izvuku maksimum. "There Existed an Addiction to Blood" predstavlja trijumf horor pripovijedanja na sličan način na koji su to "Splendor & Misery" ili "The Deep" bili za SF. Hip hop grupe obično nisu ovako promišljene, kinematične ili konceptualne, no clipping. nisu obična grupa. Oni spadaju među najuzbudljivije pripovjedače proteklog desetljeća bez obzira na medij, stoga hip hop fanovi mogu biti ponosni što su ovaj format izabrali kao područje u kojem njihov talent najbolje dolazi do izražaja.


6. Purple Mountains - Purple Mountains (Drag City)

Nemoguće je slušati dugoočekivani debi Davida Bermana pod novim pseudonimom nakon desetogodišnje pauze i raspuštanja Silver Jews bez knedle u grlu. Objavljen niti mjesec dana prije Bermanovog samoubojstva u 52. godini života, Purple Mountains ostaje duhoviti, delikatni podsjetnik da su najcrnje misli ponekad zamotane u slatko-gorki ironijski omotač, koji samo naizgled poručuje da je sve u redu.


5. FKA twigs - Magdalene (Young Turks)

"Magdalene" još jednom predstavlja FKA twigs kao ambicioznu pop outsidericu od koje je teško očekivati da će pojednostaviti svoj izričaj kako bi proširila krug publike. Unatoč tome početni šok se malo izgubio, ako ničeg drugog onda zbog toga što je ovaj album njeno peto diskografsko izdanje. Ipak, bilo bi nepošteno otpisati ga kao omekšavanje, jer svako novo slušanje otkriva dodatne slojeve zvuka i značenja unutar jedinstvenog autorskog svijeta koji spaja senzualno i neugodno, osobno i opće.


4. Kate Tempest - The Book of Traps and Lessons (American Recordings)

Britanska pjesnikinja i reperica Kate Tempest došla je do trećeg albuma. "The Book of Traps and Lessons" snimljen je u Kaliforniji s Rickom Rubinom kao izvršnim producentom. Za razliku od prethodna dva albuma post klupske elektronike, ovdje dominiraju eklektični instrumentali povremeno vrlo nalik na filmsku glazbu, koji dodatno podebljavaju ionako kinematični dojam. Pjesme se pretaču iz jedne u drugu bez najave, efektne rečenice nasumično zamjenjuju refrene, a emotivna, nadahnuta izvedba drži pažnju slušatelja premda intenzivne pjesme koje spaju osobno i političko više djeluju kao poglavlja romana nego pop pjesme.


3. LINGUA IGNOTA - Caligula (Profound Lord)

"Caligula" predstavlja osobnu traumu kao religijsko iskustvo. Kristin Hayter a.k.a. Lingua Ignota gradi svoj post industrial/avantmetal izričaj na kanaliziranju bolnih osobnih iskustava u jezik nihilističkog ništavila predstavljen kroz niz teatralnih pjesama. Nakon njenog krika i bijesa ne ostaje previše nade u boljitak čovječanstva, ali sam proces slušanja ipak predstavlja makar kratkotrajnu katarzu.

2. Freddie Gibbs & Madlib - Bandana (ESGN/RCA)

Madlib i Freddie Gibbs su čudan, ali vrlo funkcionalan producentsko reperski par. Prvi je majstor eklektičnog, apstraktnog boom bapa, a drugi gangsta pripovijedanja. Njihovi stilovi ne bi trebali biti komplementarni, no na njihovom drugom suradničkom albumu upravo razlike predstavljaju najveću prednost. Krajnji rezultat zaokruženi je album detaljnih uličnih priča i pažljivo konstruirane, a pritom jednako izraubane glazbe. Volio bih da više današnjeg hip hopa zvuči poput ovog albuma.


1. Nick Cave and The Bad Seeds - Ghosteen (Bad Seed LTD)

Najčudniji i najsmireniji album Caveove karijere ujedno je i najosobniji. Zamišljen kao završetak trilogije započete s “Push the Sky Away”, ujedno nudi pažljivo dozirane tračke nade nakon velike osobne tragedije. Uz sve to ovdje se našlo mjesta i za ambiciozne komade poput “Hollywood”, jedan od njegovih najimpresivnijih pjesničkih poduhvata uopće. Apsolutna preporuka za sve željne spore, pažljivo promišljene melankolije s jedva vidljivim, ali ipak prisutnim optimističnim rubom.


Časni spomeni (bez posebnog redoslijeda):

Girl Band - The Talkies

Matana Roberts - Coin Coin Chapter Four: Memphis

Liturgy - H.A.Q.Q.

Big Thief - UFOF/Two Hands

Slipknot - We Are Not Your Kind

Lana Del Rey - Norman Fucking Rockwell!

Uniform & The Body - Everything That Dies Someday Comes Back

Jenny Hval - The Practice of Love

Korn - The Nothing

black midi - Schlagenheim

Squid - Town Centre

Pharmakon - Devour

Greet Death - New Hell

Chromatics - Closer to Grey

Tunes of Negation - Reach the Endless Sea


0 views

​ I might be wrong: blog © Karlo Rafaneli, 2020.

  • Facebook - White Circle
  • Twitter - White Circle
  • Instagram - White Circle
  • LinkedIn - White Circle
  • YouTube - White Circle
  • Bandcamp - White Circle