Prvi dio izbora najboljih albuma druge pandemijske godine nije donio onoliko puno univerzalno prihvaćenih ostvarenja kao što je to bio slučaj lani u ovo doba, ali je svejedno ponudio puno toga raznolikog. Na ovom popisu dominiraju mala, introspektivna ostvarenja i najlakše je okriviti moje raspoloženje za ovakav izbor. A možda jednostavno nisu vremena za velike stvari.
10. Sarah Mary Chadwick - Me & Ennui are Friends, Baby (Ba Da Bing!) Najgora stvar koju možete reći o novom albumu australske kantautorice Sarah Mary Chadwick jest da je samodopadan. No za razliku od gomile pop glazbe koja opsjednutost sobom maskira u grandiozne narative o samoprihvaćanju, Chadwick ne traži ništa ni od sebe ni od slušatelja, samo 40 minuta za slušanje njenih crnohumornih, ogoljelih klavirskih ispovjedi. 9. Sleaford Mods - Spare Ribs (Rough Trade) "Spare Ribs" je najbolji album Sleaford Mods još od "Divide and Exit"iz 2014. Sarkazam je odvijen na 11, no zahvaljujući umornom, realističnom tonu glasa, Jason Williamson svejedno ne ostavlja dojam sveznajućeg grintavca. Svaka pjesma zvuči kao ultimativni hit iz alternativnog svemira u kojem je "Original Pirate Material" The Streets dosegnuo nakladu "Thrillera", a istovremeno ne propušta naglasiti činjenicu u kakvim se govnima nalazimo. Sleaford Mods su najbolji punk bend zadnjih nekoliko desetljeća baš zato što se opiru svakoj kategorizaciji pa i tome da popiju medijski narativ o njima kao "glasu radničke klase". 8. Me Rex - Megabear (Big Scary Monsters)
Debi londonskog pop benda Me Rex je album kakav nikad nisam čuo, jer sam poprilično siguran da ništa slično ne postoji. "Megabear" bi se najbolje dalo opisati kao nasumičnu suitu. Album traje malo više od pola sata, podijeljen je u 52 individualna segmenta zamišljena da sviraju na shufflu (ali može i linearno), a bend i tekstualno aludira na teoretsku beskonačnost albuma. Poprilično je nevjerojatno s kojom razinom preciznosti je ovaj mladi bend uspio izvesti ovako zahtjevnu ideju. Namjestite li player na 1-2 sekunde crossfadea i stavite shuffle dobivate iznova novi album čiji se dijelovi savršeno poklapaju i polako otkrivaju refrene i instrumentalne interludije koji zahvaljujući tom miješanju nikad nemaju jednako značenje i emocionalni učinak.
7. Arab Strap - As Days Get Dark (Rock Action)
Arab Strap s ponosom prigrljuju sredovječnost i nastavljaju svoje specifične cinične intimne ispovijesti, podebljane patinom dodatnog iskustva. "As Days Get Dark" jako je mračan album, ali njegov mrak nije glamurizan ni stiliziran, nego prljav i opipljiv i samim time, naravno, puno efikasniji i stvarniji. Arab Strap su oduvijek bili glazbeni ekvivalent filmova Mikea Leigha ili Kena Loacha, a ovdje to posebno dolazi do izražaja, jer album djeluje kao audio adaptacija "Naked" za ljude u pedesetima.
6. Lucy Dacus - Home Video (Matador)
Suvremena liberalna misao uči nas da je reprezentacija bitna, a "Home Video", baš kao i album jednom mjesto niže na listi, uči nas da je i reprezentacija reprezentacije bitna. Drugim riječima, nije važna samo poruka nego i način koji je izrečena. Lucy Dacus ovdje kreira glazbeni mini roman o vlastitom odrastanju queer kršćanke. Album trijumfira emocionalnom snagom koja nikad ne odlazi u saharinske ili moralizatorske vode, nego sve opisano predstavlja kao dio svakodnevnice koja je neodvojivi dio autrične sadašnje ličnosti. Sjajan, sjajan album.
5. Really From - Really From (Top Shelf)
Glazba Really From posjeduje eleganciju kakvu rijetko vežemo uz gitarsku glazbu, no njihov spoj math rocka, ema i jazz elemenata nije tu da djeluje kao pozadinska glazba, nego da vas uvuče u osebujni i zapravo vrlo intenzivni autorski svijet. Skupa sa zapaženim bendovima poput black midi ili Black Country, New Road, Really From tvore nadolazeću generaciju akademski obrazovanih glazbenika koji svoje glazbeno znanje ne koriste za puko pokazivanje instrumentalnog umijeća, već prije svega kako bi kreirali što čvršću sintezu utjecaja iz kojih vuku inspiraciju i vlastite, neosporne kreativnosti.
4. Dry Cleaning - New Long Leg (4AD)
Sve što se događa na "New Long Leg" se vrti oko pasivnog deadpan vokala Florence Shaw, a bend je tu da joj minimalističkim, ali energičnim post punkom pruži podršku. Na prvi pogled stihovi na "New Long Leg" ne nude preveliki smisao, no jednom kad uđete u hipnotičku međuigru monotonog vokala i upornih krautrock bas linija, Dry Cleaning postaju Rage Against the Machine prekarijata, samo što umjesto "Fuck you I won’t Do What You Tell Me" ponavljate "Just an emo, dead stuff collector". Ako to nije odraz duha vremena, ne znam što jest.
3. Mdou Moctar - Afrique Victime (Matador)
Afrički kontinent je već desetljećima koljevka najzanimljivije gitarske glazbe, no Mdou Moctar je njen možda i prvi punokrvni gitarski heroj. Zamislite kombinaciju Eddieja Van Halena, Tinariwen, Toma Morella, Hendrixa i Jasmina Stavrosa i dobit ćete kakvu-takvu ideju kako zvuči "Afrique Victime", ali vam je puno bolje da poslušate, a ne da vjerujete meni na riječ.
2. St. Vincent - Daddy’s Home (Loma Vista)
Iz nekog razloga me novi album St. Vincent podsjetio na nedavni Netflixov dokumentarac "Sons of Sam", ako ništa zato što oba materijala istražuju osobne opsesije koje se odigravaju uz scenografiju druge polovice sedamdesetih. Vrlo je lako otpisati "Daddy’s Home" kao najobičniju retro igrariju, ali onda bi ste propustili najintimniji, najuvrnutiji i i najbizarniji album kojeg je Annie Clark ikad snimila.
1. Floating Points, Pharoah Sanders & The London Symphony Orchestra - Promises (Luaka Bop)
Rijetko kad mi se dogodi da na prvih par tonova kažem "jebemti kako je ovo dobro", još rjeđe molim bilo koga da nešto posluša. No čak i ako niste ljubitelj jazza, poslušajte Promises, album nesvakidašnje ljepote i nade, album čiju predivnu, transcendentalnu energiju nosi osamdesetogodišnji saksofonist Pharoah Sanders. "A Love Supreme" pandemijskog doba, glazba koja predstavlja ljudski rod u puno boljem svjetlu od onog što stvarno jest i remek-djelo koje se pojavilo niotkud jer to najčešće tako biva.
Časni spomeni:
Matthew E. White & Lonnie Holley - Broken Mirror: A Selfie Reflection
Wristmeetrazor - Replica of a Strange Love
Loscil - Clara
Sons of Kemet - Black to the Future
Chuck Johnson - The Cinder Grove
Tony Allen - There Is No End
Ryley Walker - Course in Fable
Squid - Bright Green Field
댓글