Recentna pomaknutija gitarska izdanja ilitiga glazba za nadmene rock kritičare osuđena na vječnih 7,5 do 8,0 na Pitchforku jer ne postoji neki sočan ili važan narativ kojim je možete prodati široj publici.
black midi - Cavalcade (Rough Trade, 2021.)
Drugi album black midi izlazi u godini u kojoj su Squid i Black Country, New Road, dva druga istaknuta benda britanske Windmill scene također objavili albume. Radi se izuzetno mladim gitarskim bendovima koji funkcioniraju na rubu aktualne tamošnje post punk renesanse, gurajući glazbu prema glazbeno ambicioznijim teritorijima avangarde, art rocka ili prog rocka. "Calvacade" je u tom smislu najambiciozniji album scene, ali i jedan od najambicioznijih gitarskih albuma posljednjih godina, ako gledamo gitarsku scenu s ove strane metala. Dugo se nije pojavio hvaljeni bend koji ovoliko ne mari za konvencije kao black midi. Njihova glazba je namjerno pretenciozna, teatralna i obilježena promjenama atmosfere i dinamike kakve funkcioniraju kao namjerna šaka u oko u doba dominacije streaminga. "Calvacade" je fascinantan album koji se odmotava u ponovljenim slušanjima, no njegove labirintske pjesme zahtijevaju koncentraciju koja ga čini ne posve pogodnim za svakodnevnu upotrebu.
Squid - Bright Green Field (Warp, 2021.)
Debitantski album Squid dolazi na krilima sjajnog EP-ja "Town Centre" iz 2019. i nekoliko izvrstnih singlova. Za one koje nisu dosad čuli za njih u iskušenju sam ih opisati manjkavom sintagmom "LCD Soundsystem susreću Slint". Drugim riječima, nepredvidljive math rock strukture susreću se s plesnim hipnotičkim ritmom i šturim tekstualnim sarkazmom. Nigdje to na ovom albumu nije očitije nego u briljatnom devetominutnom singlu "Narrator" unutar kojeg je hipnotički motorički ritam savršeno isprepleten s neurotičnim post punk tendencijama. Logično, bend takvu razinu ne može održavati cijelo vrijeme pa je većina albuma ispresjecana pastoralnim interludijima koji asociraju na tradiciju vrlo engleske psihodelije u rasponu od Soft Machine do The Orb.
Ryley Walker - Course in Fable (Husky Pants, 2021.)
Izraženu pastoralnu, ali i zakučastu crtu posjeduje i novi album kantautora Ryleyja Walkera. U intervjuu za Uproxx Walker je izjavio da je htio da album zvuči kao Peter Gabriel na "Thrill Jockey". U ostatku intervjua entuzijastično govori o ranoj karijeri Genesis, a prijašnji utjecaji čikaškog post rocka ovjekovječeni su i produkcijom Johna McEntirea iz Tortoise pa album doista zvuči kao sudar Genesis i Gastr Del Sol. "Course in Fable" najveća je dosadašnja demonstracija talenta iznimno vještog gitarista oboružanog uz to i zavidnim poznavanjem povijesti i tradicije nezavisne glazbe. Nakon ovog albuma bio bi red da ga glazbeni tisak registrira kao puno više od duhovitog tipa na Twitteru.
Chris Forsyth & Solar Motel - Rare Dreams: Solar Live 2.27.18 (Algorithm Free, 2021.)
Gitarist Chris Forsyth istaknuta je figura suvremene indie jam band scene, a ovaj živi album demonstrira lakoću njegovog slobodnog pristupa psych rocku. Uvodna "Dreaming in The Non-Dream" zvuči kao da Grateful Dead sviraju Neu! i predstavlja savršen uvod u ostatak kratkog seta. Ako vas prve tri minute ne zakače, slobodno možete ugasiti. Za mene koji sam vječni tragač za ovakvim tipom beskonačnog boogija, ovo je samo poziv da uronim još dublje u diskografiju.
Bill Orcutt & Chris Corsano - Made Out Of Sound (Palilalia, 2021.)
Gitarist Orcutt i bubnjar Corsano dva su iskusna improvizatora. Ovaj album im nije prva suradnja, ali je prvi snimljen u specifičnim uvjetima. Nastao za vrijeme pandemije, album se sastoji od snimaka Corsanovih bubnjeva preko kojih je Orcutt dodavao improvizacije gledajući u wavefileove snimke i po tome oblikujući strukturu sviranja. Metoda je neobična i predstavlja karantensku varijantu slobodne improvizacije, no krajnji rezultat je sjajan. Premda je sniman na daljinu, album zvuči organski, prljavo zemljano, a Orcuttov gitarski ton podsjeća na soundtrack Neila Younga za "Dead Man" i albume The Dirty Three iz devedesetih, što je za mene uvijek plus. Slušati gledajući u sunce.
Comentarios