Pregled izdanja iz eklektično shvaćene gitarske kategorije uključuje tri veteranska benda i dvije mlade nade. Ima svega, od soliranja u sumrak do glazbe za nadolazeću apokalipsu.
Dinosaur Jr. - Sweep It Into Space (Jagjaguwar, 2021.)
Dvanaesti studijski album Dinosaur Jr. jedno je od onih ostvarenja koja su bila planirana za objavljivanje lani, ali su odgođena dok pandemija ne prođe. Pandemija nije gotova pa je vrijeme čekanja isteklo, no ovo je rijedak tip albuma koji je imalo smisla odgoditi. Kad stavite "Sweep It Into Space", lako je zamisliti kasno popodne na nekom ljetnom festivalu i J. Mascisa kako elegantno solira u sumrak. Snimljen u koprodukciji Kurta Vilea, jednog od njihovih duhovnih potomaka, album ne nudi ništa novo po pitanju samih pjesama, no najvažnije stvari su tu. Jedinstveni gitarski ton i opuštena letargično melankolična atmosfera ono su čini sve povratničke albume Dinosaur Jr.-a, pa tako i ovaj, ako ne esencijalnim, onda svakako ugodnim slušanjima.
Arab Strap - As Days Get Dark (Rock Action, 2021.)
I don't give a fuck about the past our glory days gone by, kaže Aidan Moffat u briljatnoj uvodnoj "The Turning of Our Bones". Ta rečenica djeluje kao nit vodilja cijelog albuma jer "As Days Get Dark" pripada najrijeđoj vrsti povratničkog albuma - onog koji nikako nije mogla snimiti mlađa inačica istog benda. Moffatovi tekstovi puni su opservacija o sredovječnosti i jednako su otrovni kao oni nekadašnji o mladosti. Oštrica je ista, tematika različita, a Arab Strap su i dalje neponovljivi, jedan od najboljih "malih" (ovo su namjerni navodnici) bendova svih vremena. Što se tiče same glazbe, zvuk je najbolje opisan u titlovima spota za "The Turning of Our Bones": [Ominous guitar music], [Ominous guitar music builds], [Ominous guitar music builds, with disco beats]. Volite li zlokobnu gitarsku glazbu s disco beatovima i sarkastičnim, životno crnohumornim tekstovima, ovo je album za vas.
Godspeed You! Black Emperor - G_d's Pee at State's End! (Constellation, 2021.)
Godspeed svaki svoj koncert otvaraju video projekcijom na kojoj se višekratno vrti riječ "HOPE" pa je tako bilo i u livestreamu puštenom prije izlaska njihovog sedmog albuma. Prigodna je to riječ, jer u njihovim anarhističkim simfonijama za nadolazeću apokalipsu ima itekako puno nade. Kao i svaki put, bend svoju političku poruku prati glazbom koja je toliko prepoznatljivo njihova da je na rubu samo parodije. To što je formula poznata ne znači nužno da je loša ili istrošena; naprotiv, njihova kombinacija droneova, orkestralnih naglasaka i bučnih krešenda efektna je kao uvijek u evociranju tinjajućeg kraha kapitalizma, a dok on nije gotov nema potrebe ni da GY!BE mijenjaju svoj modus operandi.
Really From - Really From (TopShelf, 2021.)
Fantastičan treći album bostonskog benda Really From nadahnuta je kombinacija ema, math rocka i jazza. Naslanjajući se na midwest emo tradiciju bendova poput American Football, Really From sviraju zakučasti stil indie rocka čiji je prostrani, otvoreni stil dodatno naglašen upotrebom puhača. Nazvan po frazi često upućenoj ljudima drugih rasa, bend čija je većina članova azijskog podrijetla obrađuje pitanja identiteta kroz suhi tekstualni stil koji sjajno komplimentira glazbu. Spomenuto se to odnosi na sjajnu "Yellow Fever" u kojoj frontmenica Michi Tassey iz vrlo osobne perspektive obrađuje objektifikaciju azijskih žena.
Spirit of the Beehive - Entertainment, Death (Saddle Creak, 2021.)
Hvaljeni četvrti album filadelfijskih Spirit of the Beehive me podsjeća na također recentni i hvaljeni "Ultrapop" The Armed. Premda glazbeno gledano nemaju prevelikih sličnosti, oba ostvarenja u produkcijskom smislu naginju prema zasićenoj, kaotičnoj produkciji kakva je bila popularna među indie bendovima kasnih nultih, samo što su Spirit of The Beehive bliži Dan Deaconu, Animal Collective ili Of Montreal negoli No Age ili Fucked Up. Zvukovno gledano, ovdje se događa gomila stvari istodobno, a česti glitchevi dodatno naglašavaju fragmentirani prirodu pjesama. Koherentnost je možda upitna, no zato je album idealan za slušalice.