Moj prvi izbor singlova godine na blogu. Izbor je po običaju eklektičan, ali uočit ćete određene tematske i stilske preokupacije.
20. Lana Del Rey - Let Me Love You Like A Woman
Jedna od rijetkih pjesama Lane Del Rey u čiji sam melodramatični štik potpuno povjerovao. Možda zato što ni ne pokušava zvučati kao osoba od krvi i mesa nego lik iz pjesme i ovdje joj je to upotpuno uspjelo.
19. Billie Eilish - No Time to Die
"No Time to Die" mi je najbolja Bond pjesma godinama unazad. Lako moguće zato što je ujedno i jedna od najtužnijih uopće, premda pritom uspješno zadržava sav bombast koji bondovska tema treba imati. Slušajući pjesmu nekako mi se čini da su producenti shvatili da su za "Spectre" ipak trebali uzeti Radiohead, a ne Sama Smitha.
18. Headie One & Drake - Only You Freestyle
Najbolja i najgora stvar u vezi Drakea kao MC-ja je njegova kameleonska sposobnost usvajanja stilova. Svaki put kad pokuša unovčiti neki trend zvuči usiljeno i dosadno, no u rijetkim prigodama kad to radi iz vidljivog gušta, kao što je to na ovoj suradnji s britanskim drill MC-jem Headiejem Oneom, kao da proviri mogućnost neke druge puno hrabrije i zanimljivije karijere.
17. Tion Wayne, Dutchaweli, Stormzy - I Dunno
Ako mene pitate, flow i artikuliranje glasa dva su osnovna razloga zašto Ameri (vidi broj 18) sve više posuđuju od britanske grime i drill scene. Start stop flow isporučen glasovima izrazito obojenima naglaskom oduvijek je bio zaštitni znak britanskih MC-ja, a u pjesmi poput "I Dunno" sve navedene kvalitete poprimaju pop sjaj, a opet lišenog osjećaja kompromisa.
16. Travis Scott - The Plan
Dok Kanye traži Isusa netko se trebao pozabaviti ambicioznim futurističkim hip hopom pa zašto to ne bi bio i Travis Scott u promo singlu za nesuđeni blockbuster Christophera Nolana. Doduše, baš kao i Nolanovi noviji filmovi, "The Plan" je donekle uskraćen po pitanju artikulacije emocija, no zvuči nesvakidašnje ogromno za standarde suvremenog hip hopa.
15. Trevor Daniel & Selena Gomez- Past Life
Već sam pisao da mi nije sasvim jasno zašto mi se ova pjesma toliko sviđa, no dugo nisam čuo pop baladu koja zvuči toliko stvarno, možda baš zato što zvući kao da pripada digitanom svijetu.
14. Dababy & Roddy Ricch - Rockstar
Dihotomija između zaraznog pop rapa instrumentalne i vokalne izvedbe te tmurnog tekstualnog sadržaja je ono što "Rockstar" čini hitom. Sličnih trap pjesama ima na stotine, no zahvaljujući tom razilaženju teksta i atmosfere, DaBaby, Roddy Rich i producent SethInTheKitchen nabasali su na nešto što se zabija u mozak lakoćom pravog pop hita.
13. Squid - Sludge
Sve što sam napisao u prethodnoj crtici vrijedi i za Squid, jedan od najzanimljivijih mladih britanskih bendova proteklih godina. Sad samo preostaje da obećavajuće singlove i EP-jeve zaokruže jednim solidnim debijem.
12. Black Country, New Road - Science Fair
Volim britansku glazbenu tradiciju. Volim spoken word. Volim post punk. Volim math rock. Kako onda da ne volim pjesmu koja sadrži sve to i još usputno referencira Slint?
11. Chris Stapleton - Starting Over
Chris Stapleton jednostavno zna napisati odličnu pjesmu. "Starting over" je možda u svojoj osnovi staromodna akustična balada, no njen ogoljeni optimizam možda baš zato u ovim okolnostima zvuči iznenađujuće svježe.
10. Poppy - Bloodmoney
Vjerojatno najuspješnija pjesma cijele nedavne "metal preobrazbe" koju je Poppy izvela na "I Disagree". Istodobno agresivna i iznimno slatka, u pitanju je pjesma koja predstavlja ideju "hyper popa" bolje i prirodnije od mnogih izvođača kojima se on pripisuje poput 100Gecs ili Rine Sawayame.
9. Lucinda Williams - Man without the Soul
Za većinu ljudi je Donald Trump ili projekcija spasitelja ili obični privilegirani kreten. Lucinda Williams u "Man without the Soul" uspijeva napuhani epski sentiment prve tvrdnje nekako pretočiti u ovu drugu pa ga prikazuje nizom gotovo biblijskih pridjeva. Ovo je strašna country rock pjesma izvedena prigodno snažnim glazbenim, glasovnim i tekstualnim vokabularom.
8. Eric Church - Stick That In Your Country Song
Ovaj prosvjedni singl je namjerno estetski usmjeren na publiku "crvenih država". Dobro poznata country ikonografija je izvrnuta naglavačke - zastave, vojska radništvo, napuštena djeca…. Patos je pojačan na 11, instrumental je namjerno visoko kaloričan, a onda umjesto patriotskog "ruke u zrak" singalonga dobijemo springstinovskim trikom isporučen složenac himničkog refrena i deprimirajučih strofa. Ako je netko sumnjao, da, veliki sam ljubitelj ovakvih pjesama.
7. Touche Amore - Limelight
Kad Touche Amore žele napraviti nešto po čemu ćete ih zapamtiti onda napišu pjesmu poput "Limelight". Istodobna dramatična, melodična i iznimno emotivna, predstavlja tip indie rocka koji je trenutno izvan mode, no to ne znači da nije u pitanju uvijek dobrodošao katalizator svakodnevne frustracije.
6. Terrance Martin/Denzel Curry - Pig Feet
Martinov i Curryev prosvjedni singl u isto vrijeme uspijeva biti aktualan, agresivan i ukorijenjen u niz afroameričkih prosvjednih glazbenih tradicija od jazza do golden age hip hopa. Nadam da će razlozi za postojanje ovakvih pjesama nestati, ali isto tako da će njihov zvuk i organska energija biti daleko zastupljenija.
5. Jason Isbell - What I’ve Done to Help
Staromodna country rock stvar oplemenjena prstohvatom soula, sporogorućom atmosferom, hipnotičkim grooveom i emotivnom vokalnom izvedbom. Isbell je jedan od onih kantautora za koje vam se čini da su konstantno podcijenjeni koliko god se o njima pričalo.
4. Lil Baby - The Bigger Picture
"The Bigger Picture" je rijetka trap pjesma u kojoj se vokalna izvedba i ton instrumentala savršeno poklapaju s tekstualnim sadržajem. Melankolija koju Lil Baby ovdje iskazuje ukorijerena je realnim situacijama kroz koje prolaze milijuni ljudi. Samim time blagi autotune kroz koji su provučeni njegovi stihovi ne predstavlja dozlaboga izlizani stilski zahvat, nego zvuk civilizacije koja samu sebe vuče na dno.
3. Emma Ruth Rundle & Thou - The Valley
Ova fascinatna "doomericana" zvuči istodobno moderno i drevno, a njeni izvođači kao da su tijekom cijelih karijera bili predodređeni za ovu suradnju premda dolaze iz različitih miljea. Briljantna pjesma.
2. Run the Jewels - Ju$t
Jedino Run the Jewels mogu staviti Pharella i Zacha De La Rochu na istu stvar. Jedino Run the Jewels mogu napraviti party stvar koja istodobno funkcionira kao nemilosrdna kritika svega postojećeg. Najbolji rap dvojac u zadnjih tko zna koliko godina nastavlja gaziti sve pred sobom pa, iako su formalno veterani, i dalje zvuče kao da je najbolje tek pred njima.
1. clipping. - Say the Name
Odlično, Karlo! izabrao si za singl godine pjesmu čiji je refren“Candlesticks in the dark, visions of bodies being burned”. Clipping. su uzeli Scarefaceov stih iz "My Mind Is Playing Tricks on Me" Ghetto Boysa i pretvorili ga u nit vodilju svog najnovijeg horor opusa. Ovo je bendova najklupskija stvar objavljena u godini u kojoj se sve zatvorilo. Prikladan je stoga i njen fenomenalni Carpenter/Goblin synth outro koji kao da nas namjerno podsjeća da su distopija (uvijek) naši vlastiti životi.