Isprva sam bio blago razočaran što se uglavnom radi o već objavljenim materijalima zastupljenih izvođača, no slušajući "Zagreb Calling" shvatio sam da postoji dosta publike kojoj će ovo biti prvi susret s velikim dijelom ovih izvođača. No čak da i nije tako, ove žive izvedbe (bez publike) često se dosta razlikuju od studijskih i gotovo sve bendove prikazuju u još pozitivnijem svjetlu.
Razni izvođači - Zagreb Calling: Generacija bez refrena (Menart, 2021.)
Promotivni materijali i rani osvrti uspoređuju novu Menartovu kompilaciju "Zagreb Calling" s Paket aranžmanom. Lukav je to, ali pomalo i predvidljiv PR potez, no ako se već moraju vući paralele s nekom kultnom kompilacijom raznih izvođača, onda bi preciznija usporedba bila "Rijeka-Paris-Texas", Dallasova kompilacija riječkih alter rock bendova s kraja osamdesetih.
"Zagreb Calling" okuplja deset što novih, što iskusnih bendova i izvođača koji izvode po jednu pjesmu. Kompilaciju je uredio i osmislio Vedran Peternel, a sve je snimljeno u četiri dana tijekom prošlog proljeća, uživo u zagrebačkom KSET-u.
Isprva sam bio blago razočaran što se uglavnom radi o već objavljenim materijalima zastupljenih izvođača, no slušajući "Zagreb Calling" shvatio sam da je moj stav sebičan i da postoji dosta publike kojoj će ovo biti prvi susret s velikim dijelom ovih izvođača. No čak da i nije tako, ove žive izvedbe (bez publike) često se dosta razlikuju od studijskih i gotovo sve bendove prikazuju u još pozitivnijem svjetlu. Veliki dio zasluga ovdje pripada i Peternelu koji je pozvao žanrovski šaroliki raspon izvođača, od kantautora do jazzista, i time dobio vrlo precizan pregled raspona domaćeg undergrounda. Svi uključeni su zaslužili da ih se spomene pa ću ukratko opisati pjesmu po pjesmu.
Kompilaciju otvara Eine, kantautorski projekt Ivana Ščapeca iz Seine i nekadašnjih Vlasta Popić, a pjesmu "Misao" karakterizira njegov specifični mekani vokal i relativno hermetična lirika koja ujedno i služi kao jedan od prvih dokaza zašto je ponaslov kompilacije dobro pogđen. Slijede iznimno hvaljeni nemanja koji svojim spojem thai funka, anatolijskog rocka i yu funka kao da konkunkuriraju Khruangbinu po količni primijenjene ezoterike i "vibre". Ovaj bend se često spominje i kao odličan "izvozni proizvod" pa nije ih teško zamisliti kao globalnu festivalsku atrakciju kad i ako pandemija završi. "Kovitlac" je pak jedna od najboljih pjesama Dimitrija Dimitrijevića s njegovog sjajnog prvijenca "Čar pitanje", a u ovoj izvedbi još više do izražaja iznimni kraut rock ritam koji nosi cijelu pjesmu.
"L.A 1992." Truth ≠ Tribe, ansambla okupljenog oko produktivnog saksofonista Maka Murtića, svojom se ritmičkom prisutnošću može nositi sa Sons of Kemet i sličnim predstavnicima novog britanskog jazza, a ova verzija razvaljuje još barem dvaput snažnije od studijske verzije. Za mene najugodnije iznenađenje kompilacije. O Ivanu Grobenskom i njegovom sjajnom debiju "Siromahi i Lazari" sam više puta pisao, a ovdje zastupljena verzija "Kmica kimici grize repa" pojačava dozu syntha (i jeze) u odnosu na original.
The Gentleman je mladi kantautor i multiinstrumentalist Marko Lucijan Hrašćanec koji se ovdje predstavlja ogoljelom, ali iznimno obećavajućom i prilično mračnom "Hide and Seek" koja zvuči kao nešto za soundtrack serije "True Detective". Porto Morto, žanrovski kameleoni i vjerojatno najpopularniji bend zastupljen ovdje, predstavili su se pak verzijom "Ne Ne Ne Ne" koja zvuči nervozno i čvrsto kao Disciplina kičme iz ranih dana.
Sfumato je pak fusion trio, dio JeboTon kolektiva čiji su Porto Morto najistaknutiji predstavnik. Njihova "Plasma Laser Gun 10000" simpatičan je komad instrumentala s par humornih gitarskih dionica, ali se malo gubi u odnosu na ostatak zastupljenog instrumentalnog materijala. Sve bolje Žen su se pak predstavile žestokom verzijom duhovite "Opet gange" s izvrsnog zasad posljednjeg studijskog albuma "Sunčani ljudi".
Album zatvara Klinika Denisa Kataneca izvedbom pjesme "Mala snaga II" koja bi se mogla komotno okarakterizirati kao "Denis Katanec & Crazy Horse". Prigodan je to i snažan zaključak ove kompilacije za koju se samo mogu nadati da će prerasti u tradiciju bez obzira na pandemiju, jer je sam Peternel najavio kako bendova za buduća izdanja ima još i kako se radilo o ograničenju formatom vinila. Bravo!