Ove instant internet persone predstavljaju sve loše što žanr može ponuditi, ali još je gore kad im pomažu daroviti izvođači poput Kanyea Westa ili Nicki Minaj.
XXXTentacion - Skins (Bad Vibes Forever, 2018.)
6ix9ine - Dummy boy (ScumGang, 2018.)
O izvođačima poput XXXTentaciona i 6ix9inea gotovo je nemoguće pisati bez crnokroničarskih tonova. Kako bih to izbjegao, upućujem čitatelje na wiki ulaze pa neka prosude sami. Također, dalo bi se potpaliti finu moralnu paniku klasičnom "o ne, kakvu to glazbu slušaju mladi" propovijedi. Materijal je to za TMZ i slične sajtove koji žive od trača i skandala pa ću preskočiti. Mene zanima ima li ikakvog glazbenog sadržaja iza ova dva snažna internet memea.
Tragično preminuli dvadesetgodišnjak Jahseh Dwayne Ricardo Onfroy poznatiji kao XXXTentacion "dočekao" je svoj treći, a prvi posthumni album kojim je nastavio niz zbunjujućih, kratkih, stilski mješovitih ostvarenja započetih sa "17" iz prošle godine i "?" s početka ove. Kao i ti albumi, "Skins" kapitalizira na mitu uspostavljenom kroz gomilu pjesama postavljenih na Soundcloud tijekom protekle tri godine te ga nastoji predstaviti kao istinski transžanrovskog i transgresivnog izvođača, "Kurta Cobaina Soundcloud generacije".
Bitna razlika kod ovog ostvarenja je što zvuči još nedovršenije, nedorečenije i amaterskije od prethodnih albuma. XXXTentacion se u svojoj kratkoj, munjevitoj karijeri dotakao gotovo svega zamislivog - hip hopa, ema, grungea, pop punka, latino popa, akustičnog folka, ne libeći se pokazati krajnju nekompetentnost u nekima od navedenih žanrova, što mu daje i auru svojevrsnog outsider artista ili naški, naivca. Unutar te svoje nefiltirane stilske znatiželje, XXX je znao ubosti pokoji biser, no češće bi sve završilo u nehotičnom blamiranju.
"Skins" te tendencije odvodi na novu razinu, a najmanju krivnju za to snosi sam XXXTentacion. Kroz mršavih 19 minuta i deset pjesama čuje se ponajprije odsutnost glavnog izvođača. Sramotno skrpan komad rap rocka "One Minute" s Kanyeom Westom jedva da i sadrži XXXTentacionov digitalno razdužen vrisak pa se čini da je gost na vlastitoj pjesmi. Još bolji primjer neuspješnog prikrivanja nedostatka materijala je "Guardian Angel", u osnovi pjesma Jocelyn Flores sa "17" puštena naopačke i dopunjena s par novih rima. Od ovoga odskaču "Train Food", komad melankolične naracije isporučen preko ogoljene, ali pametno osmišljene i zvučnim efektima potpomognute glazbene podloge, i "Staring at the Sky", jednoipolminutni komad scremo folka. "Skins" odaje natruhe talenta, ali ih uništava potpuno nemarnim pristupom materijalu izdanim očito samo zbog brzog unovčavanja friško preminule mlade nade. Nastavi li se ovako, bojim se da XXXTentaciona čeka posmrtna diskografska karijera gora od 2Pacove.
6ix9ine, odnosno Daniel Hernandez, je pak posve oslobođen i najmanje mrvice talenta. "Dummy Boy", njegovo drugo ovogodišnje ostvarenje, nije najgori album godine samo zato što je sam sebi konkurencija s grozomornim prvijencem "Day69". Dok se u XXXTentacionovoj glazbi i nađe koja iskra ljudskosti, 6ix9ix nema iskupljujućih kvaliteta. Repanje mu se svodi na urlanje, tekstovi su puki nizovi prijetnji, nasilja i seksualnih aluzija, a na "Dummy Boy" se ovaj njujorški krimi…, ovaj, reper sjetio i svog latino podrijetla pa je uvalio i par nesnosnih reggeaton hitova oplemenjenih autotune "pjevanjem", da nam uši dodatno prokrvare.
Nema sumnje da ovakve instant internet persone poput 6ix9inea predstavljaju samo dno suvremenog hip hopa, a još je gore kad im pomažu daroviti izvođači poput Kanyea Westa ili Nicki Minaj. Što uostalom očekivati od osobe kojoj je glavna fraza "stoopid"? Ne može se reći da nas nije upozorio.