Držeći se klišeja kao osnovnih stilskih sredstava i nudeći samo antipatičnost kao glavnu kartu pjesama, The Chainsmokers su sa "Sick Boy" vrlo vjerojatno zapečatili ovu fazu svoje karijere.
Sick Boy (Columbia, 2018.)
Omiljeno-omraženi bro EDM duo brzinski je popratio svoj "sjajni" debi "Memories… Do Not Open" iz 2017. novom nakupinom singlova zapakiranih u album. Očajnički je to pokušaj da se opadajući trend EDM-a pokuša oživjeti dozom kantautorskog pristupa koji se referira na sve od modernog radijskog countryja do Beach House.
Dobra stvar kod ovog albuma je što je frontman Andrew Taggart shvatio da nije omiljena figura pa su pjesme poput naslovne ili "Everybody Hates Me" autoreferencijalni komadi pribijanja na fiktivni križ preko generičkih glazbenih podloga koje su svježinu šoka potrošile prije najmanje pet godina. Zlatno doba EDM-a i Big Room Housea The Chainsmokers pokušavaju oživjeti i ubacivanjem broom wrooom crkkkk crkkkk zrkkkk dropova kakvi su prestali biti zanimljivi kad i aktualnost "Animals" Martina Garrixa.
To što The Chainsmokers jašu na kraju mrtvog trenda ne bi uopće bio problem da imaju išta zanimljivo reći. Jednostavne melodije i predvidljiva produkcija ni izbliza ne iritiraju kao Taggartovo emitiranje silne količine antipatičnog samosažaljenja prema kojoj se nekadašnje mete širokopojasne mržnje Scott Stapp iz Creeda ili Chad Kroeger iz Nicklebacka čine poput nakupina neosporne karizme. Taggart uporno pokušava prodati svoju površnu mizoginu perspektivu kao nekakvu veliku romantiku. Upareno s ne baš sjajnim vokalnim sposobnostima, u najboljim trenucima zvuči kao Chris Martin iz Coldplaya koji je izgubio okladu s inženjerom zvuka pa ga je ovaj totalno robotizirao autotuneom.
Držeći se klišeja kao osnovnih stilskih sredstava, nudeći samo antipatičnost kao glavnu kartu pjesama, The Chainsmokers su sa "Sick Boy" vrlo vjerojatno zapečatili ovu fazu svoje karijere. Još par sezona sviranja u robnim kućama pa potom u reciklažu, kao i svaki lanjski model, sve dok jučerašnji EDM ne osvane zapakiran u neko novo ruho populističke plesne glazbe namijenjene masovnoj publici. Nadam se bar malo manje iritantnom od ovog albuma.