Search

Singlovi 2021.

Ovo je drugi put da biram singlove godine. Kriteriji su kao i obično vrlo raznoliki, ali u biti je samo jedan čvrsto definiran, da je pjesma objavljena kao single u tekućoj godini. Što se samog izbora tiče, čini mi se da itekako reflektira činjenicu da se polako približavam četrdesetoj. Prosudite sami.



25. Gang of Youths - Angel of The 8th Avenue

Australci Gang Of Youths nikad nisu skrivali svoju springstingovštinu, a na ovom singlu je osim zvukom podcrtavaju i naslovom kojeg se nekim čudom Boss nije sjetio. Nije da sve navedeno nismo čuli prije, ali isto tako jasno demonstrira nevjerojatnu izdržljivost "E Street" formule.


24. Yves Tumor - Jackie

Potpuna transformacija u rock zvijezdu je završena. "Jackie" nije stilski eksperiment kojim su Yves Tumor bili skloni od početka karijere, to je punokrvna pop rock pjesma koja ne skriva svoju banalnost nego je ponosno ističe poput zastave. Kad je nešto ovako pamtljivo i izravno onda je ironijski zaštitni omotač potpuno nepotreban.


23. Deafheaven - In Blur

"In Blur" je pop strana "Sunbathera". George Clarke nije još posve siguran u svoj "čisti" vokal i to se jasno čuje, no bend je tu da mu pomogne kroz fantastičan paučinasti aranžman u kojem melodija i shoegaze tekstura nalaze rijetko i vrlo balansirano suglasje.


22. Amethyst Kiah - Black Myself

Amethyst Kiah isporučuje komad energičnog, emocijama nabijenog blues rocka kakav je zadnjih godina našao novi dom u americana/alt country krugovima. Dokaz da žanr ima budućnost i izvan ruku prolupalih boomera.


21. Strands of Oak- Galacticana

Da je kojim slučajem objavljena 1997., "Galaticana" bi bila veliki radijski hit. Nažalost nije pa su Strands of Oak osuđeni na "poslušajte ako volite The War of Drugs", što je šteta jer se radi o projektu koji nudi drugačiji, možda malo hermetičniji ali vrlo efektan pogled na heartland rock.


20. Halsey - I Am Not a Woman, I'm a God

Vjerojatno nitko nije predvidio suradnju Halsey i Nine inch Nails, a ova pjesma najbolje ilustrira kako cijela stvar odlično funkcionira. Sad samo da Trent i Atticus zamjene Travisa Barkera kao dežurnog alt šaptača pop zvijezdama i na konju smo.


19. Emma Ruth Rundle - Blooms Of Oblivion

Lani je u suradnji s Thou Emma Ruth Rundle pokazala kako odlično funkcionira na velikim glasnoćama, no "Blooms of Oblivion" podsjetnik je da jednako emotivno razorna i u ovoj potpuno ogoljeloj akustičnoj varijanti.


18. Black Country, New Road - Concorde

Britanski art rock kolektiv pokazuje da barataju i drugim emocijama osim sarkazma. Predivna mala pjesma koja priziva neka prošla, skromnija značenja pojma indie rock.


17. Spellling - Boys at School

Mislim da većina ljudi koja je čula "The Turning Wheel" trubi o tome koliko je dobar album. Pjesma poput "Boys at School" demonstrira i zašto. Dugo se nije pojavio netko tko ovako dobro barata art popom. Slično kao i Yves Tumor prije nje, odbacuje ogrtač "eksperimentalne" glazbe i odlazi u melodramatični progresivni popa koji danas iz nekog razloga zanima uzak krug ljudi, dok je u osamdestima punio vrhove top ljestvica.


16. Sharon Van Etten & Angel Olsen - Like I Used To

Kad smo kod osamdesetih moram napomenuti da nisam mislio da ću ovaj synth rock duet dviju talentiranih kantautorica ovoliko simpatizirati. The Fleetwood Mac samo što ne piše na omotu, ali to kao što znamo, nikako ne može biti uvreda.


15. Lingua Ignota - Pennsylvania Furnace

U svjetlu najnovijih događanja teško je ne gledati "Sinner Get Ready" kao posttraumatičnu ploču, no nije da pjesme poput "Pennsylvania Furnace" svojom nesmiljenom pseudoreligijskom atmosferom to itekako nisu naslutile. Pjesma zvuči kao kakav zaboravljeni tradicional i to nije nimalo slučajno jer je bol uvijek dio tradicije.


14. Brockhampton - Buzzcut

Buzzcut je upravo singl kakav očekujem od suradnje Brockhampton i Dannyja Browna. Razina energije je iznad 90 posto hip hop izdanja objavljenih ove godine i podsjeća na neslućene mogućnosti komercijalnog hip hopa izvan još uvijek dominatnog, ali sve umornijeg trap modela.


13. Mach Hommy - The Stellar Ray Theory

Jedan od vrhunaca odličnog "Pray For Haiti" hipnotički je komad melankoličnog jazzy boom bapa koji se polako odmata kroz opetovana slušanja. Singl ne mora uvijek značiti i simplificirani ringtone refren namjenen instatnom zabijanju u mozak, već može sažeti i cjelokupno albumsko iskustvo u svega tri minute.


12. The Mountain Goats - The Slow Parts on Death Metal Albums

Standardno darnilovski dosjetljiv naslov skriva nokturalnu klavirsku baladu upotpunjenu jazz freak outom na kraju. Sve skupa stvara rijetko viđenu opresivno-opuštenu atmosferu.


11. Your Old Droog & MF DOOM - Dropout Boogie

Nepretenciozni komad zabavne old school nostalgije dva vrhunska MC-ja. Dolaskom ovih zaostalih suradnji postaje sve jasnije kakva je praznina u hip hopu nastala smrću MF Dooma.


10. Little Simz - Venom (Remix)

Jesu li "Venom" i njegov remiks za ovogodišnji nastavak bolji od ičeg na "Sometimes I Might Be Introvert"? Naravno da ne, ali pokazuju kako se Little Simz sjajno snalazi i izvan pažljivo razrađenih koncepata svojih albuma.


9. Billie Eilish - Happier Than Ever

Igranje dinamikom mi se čini zaboravljenom vještinom pop pjesme koju bi itekako trebalo vratiti u modu. Single edit bez uvodnog akustičnog dijela isto sjajno funkcionira, ali naslovna tema drugog albuma Billie Eilish izražaja najbolje dolazi u petominutnom albumskom trajanju u kojem taj kontrast tiho-glasno neočekivanog stadionskog krešenda poprima puni smisao.


8. Adia Victoria - Magnolia Blues

Odličan primjer kako glazba može istovremeno biti mračna, pamtljiva i poletna. Istina, "Magnolia Blues" možda malo pati od sindroma koji zovem "finale sezone", dakle pjesme koja je kao da je rađena za mali ekran i velike emotivne trenutke. No kod mene to nikad nije minus.


7. St. Vincent - Pay Your Way in Pain

"Pay Your Way In Pain" lako je otpisati kao Bowie/Prince hibrid, no to ne znači da ne funkcionira odlično. Velikim dijelom i zbog potpuno over the top vokalne izvedbe koja može iritirati, ali istodobno i plijeni pažnju svojom nesputanošću.


6. Converge & Chelsea Wolfe - Blood Moon

Gotovo osam minuta uspostavljanja i otpuštanja tenzija. Converge u proširenoj postavi samo dodatno naglašavaju da su najbolji post metal sastav, naravno onda kad nisu najbolji metalcore, grindcore ili nešto treće bend. Inače me ne zamaraju previše tuđe reakcije, ali mi je fascinantno kako itko tko prati redovno produkciju ekstremne glazbe ovu pjesmu i pripadajući album može nazvati neinspiriranim.


5. Brandi Carlile - Right on Time

Brandi Carlile zna pisati pjesme. "Right on Time" pogađa na emocionalnoj razini opisujući posljednje dvije godine svijeta koji se kreće i stoji istodobno, a da pritom ne žrtvuje ništa ništa od svoje čvrste strukture naslonjene na klasičnu rock baladu.


4. Mdou Moctar - Afrique Victime

Rock je možda mrtav, ali ako je tako bome su zaboravili javiti ovom tuareškom virtuozu. "Afrique Victime" centralna je točka naslovnog albuma. Moctarova gitara zvuči kao višeminutni prosvjedni krik i vraća nadu u to da virtuoznost ne mora uvijek biti sama sebi svrhom.


3. Cassandra Jenkins - Hard Drive

Nikako ne mogu odlučiti parodira li Cassandra Jenkins new age kulturu na "“Hard Drive" ili je prigrljuje, ali razgovjetni, distancirani vokal nalik na Laurie Anderson isporučen preko meandrirajućeg soft rock instrumentala funkcionira neočekivano dobro. Očekujem još puno toga dobrog u budućnosti.


2. Squid - Narrator

Sa svojih devet minuta trajanja "Narrator" je ep u punom smislu riječi iako svi znamo da samo Taylor to može. Ono što Taylor vjerojatno ne može ili ne želi jest svirati jedno te isti krautrock groove desetak minuta, a da je svaka sekunda zvuči maksimalno zanimljivo. Bome obećavajući početak karijere.


1. Lucy Dacus - Thumbs

"Thumbs" je najminimalnija pjesma koju je Lucy Dacus ikad objavila, ali i emocionalno najrazornija. Svaki stih zabija se u uši poput noža, a glavni razlog za to je detaljna naracija koja istodobno ostavlja masu prostora za interpretaciju. Pravo remek-djelo pripovijedanja.



135 views