Baker je majstorica uvlačenja pod kožu.
"Turn Out the Lights", prethodni samostalni album Julien Baker predstavlja jedno od najemotivnijih kantautorskih ostvarednja desetih. Prvi singl s njenog dugoočekivanog trećeg albuma "Little Oblivions" nastavlja tu praksu u velikom stilu. Pjesma se još jednom bavi osobnom tematikom, lakoćom povratka u krug ovisnosti. No osim što sadrži karakterističan sugestivan vokal koji prodire ravno u dušu, donosi i sve ambiciozniji instrumentalni pristup. Slično kao i Phoebe Bridgers, kolegica iz projekta boygenius, Baker njeguje minimalan, ali slojevit pristup gitarskoj glazbi. "Faith Healer" u neku ruku zvuči kao duži komad post rocka uguran da stane u pop format. Gitarska linija je kristalno čista, ali suptilno upečatljiva kao da namjerno reflektira dilemu tematike, a bubnjevi su tretirani tako da sugeriraju nervozu.
Baker je majstorica uvlačenja pod kožu. Dok netko poput primjerice neobjašnjivo popularnoga Lewisa Capaldija mjenja emotivnost za urlanje klišeja preko instrumentala koje je Adele bacila u koš za smeće, Baker svoje osjećaje ogoljava u maniri nekoga za koga se vidi da je odrastao s hardcore punk etikom. Tekstovi mogu biti i simbolički i direktni, no izvedba je uvijek jednako intenzivna. Koliko kod glazba bila glasna ili tiha, Julien Baker zvuči kao da joj je to što radi životno važno. Malo je kantautora, bilo u indie svijetu bilo u mainstreamu kojima ćete to povjerovati. Naravno, pomaže to što joj pjesme djeluju i proživljeno i promišljeno, a posjeduju i tu nedefiniranu kvalitetu koja odvaja iznadprosječne kantautore od solidnih, neuhvatljivu osobinu koja vas progoni i dugo nakon što pritisnete “stop”. "Faith Healer" možda nije razorna kao "Appointments", ali svejedno predstavlja kantautoricu koja s 25 godina već posjeduje potpuno formiran i izrazito prepoznatljiv izričaj.