Debitantski album Billie Eilish "When We All Fall Asleep, Where Do We Go?" činio se drugačijim baš zato što je odudarao od standardno mainstream pop zvuka, ali je istodobno crpio utjecaj iz raznih underground trendova. Njegovoj je autorici to priskrbilo i popriličan broj osporavatelja koji su je prozvali "industry plantom" i pozericom.
No, ako su postalbumski singlovi "Everything I Wanted", "My Future" i posebice Bond tema "No Place To Die" predstavljali manje ili više uspješne pokušaje "zrelijeg" zvuka koji izbjegava frankenštajnsku šok taktiku ranijih pjesama, “Therefore I Am” kao da prigrljuje sve kritike i onda ih namjerno udeseterostručuje. Razdrmani instrumental zvuči kao malo razrađeniji lo-fi beat, a vokalna izvedba kao da se namjerno oslanja na sve ASMR klišeje. Stoga ako ste među onima koji su mislili da glazba Billie Eilish jednostavno "zvuči kao internet", ovaj vam singl daje za pravo.
Ono što odvaja Eilish od bezbrojnih soundcloud repera, hyperpop eksperimentalista i bedroom pop autora s kojima dijeli nedvojbene estetske karakteristike je pop senzibilitet koji nesmetano ubaci u svaku pjesmu bez obzira koliko instrumental bio minimalan, repetitivan ili pomaknut. Isto vrijedi i vokalnu izvedbu. Koliko god se oslanjala na ekscentrične vokalne tikove, toliko je izražena čistoća i direktnost izvedbe koja se s lakoćom urezuje u pamćenje. Nalazeći uvijek iznova balans između tih krajnosti, Billie Eilish još jednom se potvrđuje kao jedna od vodećih nada aktualnog popa.