Search

Čovjek koji je odbio slavu

Opus Scotta Walkera u cjelini odiše europskim eruditskim duhom koji nadilazi stoljeća, jezike i izbor medija, premda dolazi od Amerikanca rođenog u Ohiu.

Foto: 4AD

Umro je Scott Walker. Nesuđeni teen idol i pop zvijezda. Eksperimentalni glazbenik i jedna od najutjecajnijih glazbenih figura u posljednjih pedesetak godina u kategoriji onih koje se malo spominje u najširoj javnosti, a koji su su ostavili traga na generacije glazbenika i fanova. Njegovo putovanje od člana adolescentske pop skupine do jedne od najosebujnijih i najmisterioznijih ličnosti jedno je najzanimljivih u povijesti pop pop glazbe.


Rođen 1943. kao Scott Engel, Walker je prisvojio prezime kao dio promocije pop trija Walker Brothers, skupine Amerikanaca na trajnom radu u Velikoj Britaniji. Walkeri su megapoplarnost tijekom prve polovice šezdesetih osigurali singlovima poput "Make It Easy on Yourself" i "The Sun Ain't Gonna Shine (Anymore)", komadima efektnog baroknog popa. Nezadovoljan okvirima grupnog rada, Walker 1967. pokreće solo karijeru. Unatoč tome što su se prva tri albuma sastojala od kombinacije obrada, originalnog materijala i prepjeva belgijskog šansonjera Jacquesa Brela, Walker je ostvario vidljiv rast kao kompozitor, vokalist i aranžer te usput ostvario solidan uspjeh na britanskoj top listi. "Scott 4" 1969. donosi manje više isti rječit i složen izričaj, ali u okviru potpuno autorskog materijala. Unatoč kvaliteti podjednakoj onoj triju prethodnika, komercijalno podbacuje. Suočen s pritiskom izdavača, Scott, koji je još u Walker Brothersima pokazivao da mu je slava neugodna, pristaje na kompromis i snima nekoliko slabijih country pop albuma na kojima dominiraju obrade. Slična sudbina zadesila je i ponovno okupljene Walker Brothers koji 1975. i 1976. snimaju dva jedva zapažena MOR albuma bez originalnih kompozicija.


Tad nastupa promjena. Bendov posljednji album prema ugovoru s dugogodišnjim izdavačem GTO nastajao je u trenutku kad se kuća već raspadala i Walkeri su dobili slobodne ruke. Njihov zadnji album "Nite Flight" autorski je podijeljen između sva tri člana benda, a Scottov doprinos od četiri stvari - "Shoutout", "Fat Mama Kick", "Nite Flight" i "The Electrician" - predstavljao je paradigmatsku promjenu u njegovom i bendovom dotadašnjem opusu. Orkestracije, šansonu i barokni pop zamijenio je mračni, teatralni zvuk donekle nalik na tada aktualni post punk, ali nošen s puno više melodrame i kompozicijskog balasta. Ne treba ni reći, "Nite Flight" je podbacio i označio kraj karijere za Walker Brothers.

No, 1981. Julian Cope uređuje kompilaciju "Fire Escape in the Sky: The Godlike Genius of Scott Walker" koja okuplja autorske stvari s prva četiri albuma i predstavlja ga mlađoj publici. Uspjevši obnoviti interes za njegov opus i povezati ga s svim od Bowieja i glam rocka do post punka, kompilacija je posredno dovela i do ugovora s Virginom i snimanja albuma "Climate of the Hunter", jedinog Walkerovog albuma iz osamdesetih na kojem je nastavljen enigmatični, introvertirani stil s njegovog djela "Nite Flights". Tad je bilo i službeno, nevoljka pop zvijezda je mrtva, rođen je enigmatični autor preokupiran tamnim stranama ljudske prirode.


Nakon desetogodišnje pauze, ovaj smjer je potvrđen s "Tilt" iz 1995., albumom koji posve napušta strukture tradicionalne pop pjesme i donosi fuziju gotovo industrijske atmosfere, avangardne moderne kompozicije i teatralnog, makabričnog smisla za humor kakav će obilježiti i sljedeća dva ostvarenja neformalne trilogije, "The Drift" i "Bisch Bosch". Sva tri albuma pripadaju među najbolja ostvarenja desetljeća u kojima su nastala, Walker se na njima napokon predstavlja kao posve slobodan i neopterećen autor. U zanimljivom dokumentarcu "30 Century Man" Stephena Kijaka, koji prati nastanak "The Drift" i donosi rijetke intervjue s autorom, Walker kaže da pjesme posluša samo jednom nakon što su gotove, jer mu je proces prebolan. U većini drugih slučajeva bi se ovo moglo shvatiti kao puhanje u rog vlastite autorske veličine, no slušajući ova tri albuma teško je ne osjetiti težinu Scottovih riječi. Rani barokni pop albumi su također bila ostvarenja majstorske atmosfere i naracije, no nisu bila pogonjena takvom fascinancijom nihilizmom kao ova tri albuma. Walker se na njima suočava sa svim mogućim deformacijama dvadesetog stoljeća, koristeći često "cut up" pristup tekstovima, more crnog humora i glazbu koju, kako kaže, "gradi u blokovima". Svaki od ova tri albuma je nevjerojatna glazbena avantura, kroz koju vas vodi pjevač izvanserijskog glasa, autor čija vizija spaja najranjivije i najcrnje strane ljudske prirode. Radilo se o naletima gudača ili komadu mesa koji služi kao perkusija, glazba je intenzivna, trodimenzionalna, dinamična i životna. Scott ovdje postaje šansonjer najgoreg u ljudima. Pjesme poput "Patriot (a single)" ili "Buzzers" bave se temama Zaljevskog rata i masakra u Srebernici, a "Jesse" i "Farmer in the City" tamnijim tokovima popularne kulture poput Elvisovog mrtvorođenog brata i smrti redatelja Piera Paola Pasolinija.


Ništa od navedenog ne predstavlja morbidnost radi morbidnosti. Koliko god izazovna ova ostvarenja bila, ona funkcioniraju i kao podsjetnik na humanost, onu koja nije izgubljena u vihorima rata, bolesti i smrti. Walkerov opus u cjelini odiše europskim eruditskim duhom koji nadilazi stoljeća, jezike i izbor medija, premda dolazi od Amerikanca rođenog u Ohiu. Njegovim odlaskom popularna glazba je izgubila jednu od najhrabrijih figura u svojoj povijesti. Nadam se samo da će put njegove neobične karijere slijediti još netko pa se možda i među današnjim teen idolima krije neki budući Scott Walker koji će odbaciti slavu zbog autorske vizije.

0 views

​ I might be wrong: blog © Karlo Rafaneli, 2020.

  • Facebook - White Circle
  • Twitter - White Circle
  • Instagram - White Circle
  • LinkedIn - White Circle
  • YouTube - White Circle
  • Bandcamp - White Circle