Search

Sasvim jednostavna ljetna epika

Unatoč glazbenoj raskoši, Kamasi Washington i bend slušatelja nikad ne izlažu osjećaju da mora uložiti trud u slušanje koji se može pojaviti kod raznih vrsta tehnički zahtjevnije instrumentalne glazbe - oni komuniciraju svoja stanja i raspoloženja fluidno i uobičajeno poput odlaska u samoposlugu.

Heaven and Earth (Young Turks, 2018.)


Peti studijski album tenor saksofonista Kamasija Washingtona, a drugi u širokoj distribuciji, podjednako je ambiciozan u raznolikosti i opsegu kao i proslavljeni "The Epic" iz 2015. koji ga je neočekivano pretvorio u veliku crossover zvijezdu.

Sukladno vremenu u kojem djeluje, Washingtonov imidž podjednako je bitan kao i njegove neosporne sviračke i kompozicijske sposobnosti. Ogrnut u tradicionalne dashikije, s gustom dugom kovrčavom kosom i bradom, Washington je pojava koja plijeni pažnju. No njegov imidž koji podsjeća na kultne jazz figure poput Pharaoha Sandersa ili Sun Ra nije ni izdaleka glavni razlog zašto su njegovi nastupi postali atrakcija festivala različitih žanrova poput Dimensionsa ili Coachelle. Slično kao i pijanist Robert Glasper, jedna druga zvijezda suvremenog jazza, Washington razumije da za jazz kod suvremene šire publike itekako ima prostora ako ga se predstavi kroz spoj dvaju elemenata: tradicionalne afrocentrične glazbene forme i suvremenog zvukovnog jezika u kojem je uz sve melodijske, harmonijske i solističke ukrase naglasak uvijek na ustrajnom ritmičkom djelu.


Washington još jednom album koncipira kao raskošnu suitu u kojoj se spaja cijeli spektar afroameričke glazbene tradicije od big band standarda preko spiritualnog jazza Coltraneovih, Sandersa i Dona Cherrya do jazz funka Roya Ayersa. Kao i na "The Epic" ili prošlogodišnjem EP-ju "Harmony of Difference", pojedina harmonijska rješenja zazvučat će možda previše saharinski i glazbu opasno približiti teritoriju načelno omraženog smooth jazza, no Washington je ovim ostvarenjem definitivno pokazao da je ionako glazbenik od šire slike pa na svaki takav trenutak dolazi kompozicijska raskoš i raznolikost iskazana u singlovima "Street Fighter Mas" i "The Space Travelers Lullaby" koja s lakoćom spaja orkestralne elemente i duboki breakbeat funk.


Zaključujući svoj osvrt u magazinu Wire, Phil Freeman je ustvrdio kako je ovo idealna ljetna glazba koju treba slušati otvorenih prozora i s tim se teško ne složiti. "Heaven and Earth" je album čije se dvosatno trajanje gotovo ni ne primijeti jer Kamasi i bend slušatelja nikad ne izlažu osjećaju da mora uložiti trud u slušanje koji se može pojaviti kod raznih vrsta tehnički zahtjevnije instrumentalne glazbe. Oni prije svega komuniciraju svoja stanja i raspoloženja fluidno i uobičajeno, kao da se radi o odlasku u samoposlugu.


37 views

​ I might be wrong: blog © Karlo Rafaneli, 2020.

  • Facebook - White Circle
  • Twitter - White Circle
  • Instagram - White Circle
  • LinkedIn - White Circle
  • YouTube - White Circle
  • Bandcamp - White Circle