top of page
Search

Koračić naprijed

Pixies ovdje ne šibaju slušatelja bezobraznim i nemarnim pišanjem po vlastitoj ostavštini, već očigledno neuspjelim Francisovim autorskim sazrijevanjem.

Beneath the Eyrie (BMG/Infectious Music, 2019.)


"Beneath The Eyrie" najbolji je povratnički album Pixies iz jednostavnog razloga što najmanje podsjeća na blijedu kopiju njihovih slavnih dana s kraja osamdesetih. Znači li to da je u pitanju dobro i vrijedno ostvarenje, vrijedno opetovanih slušanja? Teško, no Black Francis i ekipa se ovdje makar trude izvući još još pokoji trik iz rukava osim napola usnulog kopanja po rifovima i melodijama sa "Surfer Rosa" i "Doolittle".


Album se otvara s "In The Arms of Mrs. Mark of Cain", energičnom midtempo pjesmom koja zvuči kao kantrificirana verzija Sisters of Mercy. Raskošni teatralni štih tipičan za rock produkciju druge polovice osamdesetih osjeti se i u produkciji Toma Dalgetyja, najpoznatijeg po suradnji sa švedskim retro metalcima Ghost. Singlovi "On The Graveyard Hill" i "Catfish Kate" standardni su second hand Pixies komadi, ali pjesme poput waitsovske "This is My Fate" ili atmosferične balade "Daniel Boone" daju naslutiti šire autorske interese s Francisovih solo uradaka.


Kad se izuzme funkcija sviranja starih hitova, nisam siguran koliko je daljnje postojanje ovog benda opravdano. Čak i kad izađu izvan zone ugode Pixies zvuče potrošeno i nezainteresirano pa i najzanimljivije nove pjesme predstavljaju tek prosjek starog sjaja. No, za razliku od "Indie Cindy" i "Head Carrier", "Beneath the Eyrie" ne šiba slušatelja bezobraznim i nemarnim pišanjem po vlastitoj ostavštini, već očigledno neuspjelim autorskim sazrijevanjem koje je u Francisovom slučaju stalo negdje u prvoj polovici devedesetih. Preporuka za sve one znatiželjne (bivše) fanove koje se neće gristi nakon što nakon slušanja izuste "što mi je ovo trebalo".

97 views

Recent Posts

See All

Bình luận


bottom of page