Search

Now playing: Jack White, Imperial Triumphant, Beach Bunny, Pool Kids, Rico Nasty...

Bez obzira što ljetna diskografska suša posljednjih nekoliko godina nije tako očita kao nekad, i dalje se osjeti manjak "velikih" izdanja rezerviranih za proljeće i jesen. Sljedećeg tjedna to prekida Beyonce svojim prvi studijskim albumom od 2016., a ovaj tjedan uživamo u nizu manjih, ali zanimljivih albuma.



Jack White - Entering The Heaven Alive (Third Man)

Povratak Jacka Whitea relativno konvencionalnom izričaju nakon dva podosta eksperimentalna albuma pokazuje niz dobrih strana njegovog klasicističkog rukopisa, ali i to da njegove vrline najviše dolaze do izražaja kad se niz pitkih i delikatnih pjesama razbije nečim poput mračne i jazzy ”I've Got You Surrounded”. Cjelokupni rezultat djeluje više kao demonstracija autorske svestranosti i discipline nego želja za povratkom kritičkim i komercijalnim vrhuncima iz doba The White Stripes. To je svakako pohvalno, jer se čini da je White napokon pomiren sa svim aspektima svojih brojnih interesa, bez obzira koliko oni bili ekscentrični ili bazični.


Imperial Triumphant – Spirit of Ecstasy (Century Media)

Black metal jazzeri dovukli su ni manje ni više nego Kennyja G da odsvira suludi solo u "Merkurius Gilded", ali nemojte misliti da je zbog toga u pitanju neki jeftini štos. Dapače, Spirit of Ecstasy možda još dublje nego dosad pronalazi vezu između njujoške avangarde sa snažnim pečatom Johna Zorna i black metala. Konačan rezultat je album izrazito kozmopolitske atmosfere koji na trenutke podsjeća na metalski soundtrack za Kubrickov "Eyes Wide Shut".


Beach Bunny - Emotional Creature (Mom+Pop)

Bend okupljen oko kantautorice Lilli Trifillio nedavno je zadobio širu pažnju kad je "Prom Queen" s istoimenog EP-ja iz 2018. postala hit na tik tocku. Njihov drugi album kolekcija je dopadljivog adolesecentskog pop punka izravnih poruka i jednostavnih melodija potpomognutih čistom, svijetlom produkcijom. Jedini je problem to što kad ste čuli sjajnu uvodnu "Entropy" zapravo ste čuli i ostatak albuma u možda malo manje energičnoj varijanti.


Pool Kids (Skeletal Lightning)

Floridski Pool Kids crpe inspiraciju iz istog adolescentskog izvora, ali također pitki pop punk kontrapunktiraju paučunastom midwest emo gitarskom pirotehnikom koja stvara melankoličniji i mračniji dojam. Tu je i sugestivni vokal Christine Goodwyn koji pjesmama daje emocionalnu težinu, bez da im oduzme na poletnosti i snazi.


Rico Nasty - Las Ruinas (Atlantic)

Rico Nasty na "Las Ruinas" ispunjava i proširuje potencijal ranih mixtapeova. Album varira od brutalnog punk rapa koji silovito otvara album preko plesne sredine do iznenađujuće baladne završnice. Rico i njeni suradnici shvatili su da jednolična formula oslonjena na osobnost i agresiju može funkcionirati na furioznom mini albumu poput odličnog "Anger Management", ali da za četrdesetpet minuta trajanja ipak treba širi raspon produkcijskih ideja i emotivnih stanja. To su ovdje izveli iznad svih očekivanja.



Joey Bada$$ - 2000 (Columbia)

"2000" je svojvrsni nastavak Joeyjevog debitantskog mixtapea "1999" koji je objavio 2012. kao sedamnaestogodišnjak. Slično tome, i ovaj album odlično funkcionira kao atmosferska glazba. Instrumentali pogađaju pravi omjer između 90s rap nostalgije i modernog senzibiliteta, dok Joey i dalje ima uvjerljivi flow i dovoljno osebujnu vokalnu izvedbu da strši u gomili sličnih, uvjetno rečeno retro MC-jeva. Problem je što sadržaj, osim potresne "Survivior's Guilt" o prijateljstvu s pokojnim CAPITAL STEEZom, ne nudi introspekciju ni snagu ranijih ostvarenja.


Ocean Of Slumber - Starlight and Ash

Peti album teksaškog benda odmak je od prog metal zvuka ranijih albuma u južnjačkom atmosferom obojen alter rock koji savršeno paše versatilnom vokalu Cammie Gilbert. Bez obzira na rod, u suvremenom underground i overground metalu, a Ocean of Slumber egzistiraju negdje između ta dva svijeta, ima jako malo prepoznatljivih snažnih vokalista. Gilbert je u osnovi soul vokal s gotičkim tendencijama i ove pjesme su u potpunosti prilagođene njenom senzibilitetu. Prije petnaestak godina ovo bi se prodalo u milijunskoj nakladi, danas mi je teško zamisliti da ovaj tip melodičnog benda koji istodobno kreira specifičnu, vrlo definiranu atmosferu dobaci dalje od klupske publike.


Sam Prekop/John McEntire - Sons Of (Thrill Jockey)

Četiri poduže instrumentalne kompozicije na modularnim sintesajzerima dva stara suradnika iz Sea & The Cake daleko su plesnije od Prekopovih sličnih dosadašnjih urada. Preporuka prije svega za one koje vole jedinstven pun i zrnat zvuk modularne sinteze.


Nina Nastasia - Headless Horse (Temporary Residence)

Povratnički album hvaljene kantautorice nakon 12 godina stanke težak je šparni polusatni folk album o povijesti i tragediji jednog međuovisnog odnosa. “Riderless Horse” nije lako slušanje, ali je je iznimno izravno, sirovo i potresno svjedočanstvo, baš ono što bi folk glazba i trebala biti.


Munly and the Lupercalians - Kinney Of Lupercalia: Undelivered Legion (SCAC)

Jay Munly je jedna od ključnih figura gotičkog countryja posljednja dva desetljeća poznat po djelovanju u Slim Cessna's Auto Club i kasnijem samostalnom radu. Kao i njegov dosadašnji opus, “Kinney of Lupercalia” uokviren je specifičnim “propovjedničkim” stilom pjesama dodatno naglašenim bogatim perkusivnim elementima. Nije ovo nešto što ljubitelji southern gothic estetike već puno puta nisu susreli, ali je izvedeno s uvjerljivo i guštom.

109 views