Mladen Kušec i suradnici kreirali su ne samo nadahnut i vrijedan obrazovni program, nego i začudno djelo namjenske glazbe koje oduševljava duhovitošću, maštovitošću i brojnim detaljima skoro 40 godina nakon izlaska.
Mladen Kušec - Tonkica Palonkica Frrrrrrr / Plavi kaputić
(Jugoton 1983./1978., Croatia Records, 2020.)
Krajem prošle godine radijska emisija "Tonkica Palonkica Frrrrrrr" i "Plavi kaputić", uglazbljena zbirka pjesama za djecu legendarnog dječjeg književnika, novinara, radijskog i televizijskog voditelja Mladena Kušeca preminulog u studenom prošle godine u 82. godini života doživjele su reizdanja. Uz sav svoj dar za rad s djecom i razumijevanje njihove psihologije, Kušec je imao sreću djelovati u vrijeme kad je bilo sluha za strukturnu potporu ovakvim idejama koje odudaraju od formata. Sadržaji za djecu često djeluju kao da podilaze svojoj publici istodobno je podcjenjujući, svodeći se pritom na ponavljanje radnji, fraza i klišeja. Kušecov rad upravo je suprotan. On cijeni dječje posebnosti, ali ih nikad ne podcjenjuje nego im pristupa kao ravnopravnim odraslima. Zato njegovi radovi, a posebno "Tonkica Palonkica", i danas zvuče svježe i neočekivano.
Slušajući ih, teško je ne ostati šokiran autorskom i kreativnom slobodom koju je Kušec imao radeći ovu radijsku emisije. Emitirala se čak deset godina, a Jugoton je 1983. objavio i LP izdanje na kojem su kolažirani isječci iz emisija raspodjeljeni na dvije strane ploče. Uz sjajan zvučni dizajn zbog kojeg je "Tonkica Palonkica Frrrrrrr" u editiranoj verziji završila na kompilaciji "Electronic Jugoton", fascinira lakoća s kojom Kušec primjenjuje hektičnu dječju logiku na obrazovnu emisiju. Zbog toga se četrdeset minuta "Tonkice Palonkice" doima istodobno anarhično i psihodelično, a Kušec neprekidno tematizira odrastanje i međugeneracijsko razumijevanje na način koji može biti simpatičan mlađem slušatelju. Pojednostavljeno rečeno stječe se dojam da je "na njihovoj strani". "Plavi kaputić" nešto je konvencionalnije ostvarenje prošarano songovima u interpretaciji Renate Plavša, Ksenije Erker, Tonija Leskovara, Beti Jurković i Vlade Štefančića, no i kroz njega sjaji Kušecova briljatna neposrednost. "Bijela vrana", "Hihotići" i "Sedmi vjetar" još su neki od formata u kojima je Kušec propitivao svijet kroz dječje oči. Na televiziji je Kušec vodio dugovječnu dječju emisiju "Patuljci pojma nemaju" (1975.-1996.), a no u ovom audio formatu do izražaja još više dolaze ekscentričnosti poput igrara riječi i namjerno apsurdističkih kolaža i upadica.
Sljedeći tzv. logiku sna, Kušec i suradnici kreirali su, posebno s "Tonkicom Palonkicom", ne samo nadahnut i vrijedan obrazovni program, nego i začudno djelo namjenske glazbe koje oduševljava duhovitošću, maštovitošću i brojnim detaljima skoro 40 godina nakon izlaska. Kukao bih sad kako današnje generacije teško da će doživjeti ovako kreativne i zanimljive dječje emisije, no Kušec je i ovu kritiku predvidio u "Tonkici Palonkici", poručivši da dječji svijet mora biti njihov, neopterećen perspektivom starijih generacija.