​ I might be wrong: blog © Karlo Rafaneli, 2020.

  • Facebook - White Circle
  • Twitter - White Circle
  • Instagram - White Circle
  • LinkedIn - White Circle
  • YouTube - White Circle
  • Bandcamp - White Circle
Search

Novo ruho poznate melankolije

Tvoreći osebujnu organsko-elektroničku cjelinu, album zvuči kao proširena verzija stare melankolije, a elektronski elementi samo upotpunjuju Wagnerov prepoznatljivo ranjiv pristup pjesmama.

This (is what I meant to tell you), City Slang, 2019.


"My lack of ambition has not become recognized. And you know what - it’s always been fine with me", izjavio je nedavno vokalist i frontman Lambchopa Kurt Wagner za Bandcamp Daily. Ova naizgled paradoksalna tvrdnja jako lijepo oslikava njegovu neobičnu dvadesetpetogodišnju karijeru. Wagner je trajno nestabilnu postavu benda iskoristio i za trajnu stilsku redefiniciju koja se odvija od albuma do albuma. Kad je bend 2000. objavio zapaženi country soul album "Nixon" nošen singlom "Up With the People", pjesmom vjerojatno najbližoj definiciji hita od svih koje će bend ikad imati, Wagner je to "iskoristio" tako što je snimio "Is a Woman", najintrovertiraniji, najosobniji i najtiši album svoje dotadašnje karijere. "This (is what I meant to tell you)" pokazuje slične tendencije time što donekle slijedi prošli album "FLOTUS" u posvemašnjoj alijenaciji fanova iz bendove najcjenjenije americana faze.


Fuzija folka, elektronike, RnB-ja i soula koju Wagner ovdje nastavlja razvijati mogla bi se nazvati oportunističkom kad ne bi zvučala tako tipično lembčopovski. Prepoznatljivi klavir Tonyja Crowa i Wagnerov lijeni, ljepljivi bariton vuku se ovim pjesmama između rastrganih synthova i nervoznih gustih ritmova. Nastao mahom kroz razmjenu ideja, snimki i aranžmana između Wagnera i producenta Matta McCaughana, inače bubnjara Bon Ivera, album izmiče tradicionalnoj kantautorskoj strukturi, a pjesme vrlo često podsjećaju na kolaže različitih ideja. Pjesme su prozračne, lagane za slušanje, makar ugođaj vrlo često uzima danak pamtljivosti, što može smetati publici navikloj na direktniji, korijenski materijal ovog benda.


Tvoreći osebujnu organsko-elektroničku cjelinu, album zvuči kao proširena verzija stare melankolije, a elektronski elementi samo upotpunjuju Wagnerov prepoznatljivo ranjiv pristup pjesmama. Nakon svih godina i stilskih promjena Lambchop ostaje jedinstven i poseban mali veliki bend, mijenjajući se ali uvijek ostajući tako predivno, nenametljivo svakodnevan.

115 views