Novo izdanje regionalnih kratkića po običaju je okupilo šaroliku ekipu: kultni beogradski trio, mladog jazz bubnjara, lo-fi kantautora i dva sjajna elektronska producenta - jednog debitanta i jednog veterana.
Repetitor - Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji (Moonlee Records, 2020.)
Sa samo osam pjesama u 22 minute, četvrti album beogradskog power trija Repetitor ne nudi previše praznog hoda. Briljantni singl "Kost i koža" odlična je ilustracija snage i direktnosti njihovog izričaja. Bend se i dalje drži svog garažnog punka prošaranog vješto uklopljenim stoner rock elementima, no svaki put kad se udalje od standardnog formata kao na "Kroz vetar" ili "Danima" i ostatak materijala kao da zaživi novim životom. Repetitor očigledno dobro znaju koje su im snage pa je materijal predstavljen kroz ogoljenu, ali iznimno efektnu zvučnu sliku koja uspješno zrcali neporecivu snagu njihovog živog nastupa. Preporuka za sve ljubitelje sirovijeg gitarističkog izričaja.
Rust Red Romance - Buick Transgalactic 47 (samizdat, 2020.)
Prvi album Rust Red Romance predstavio je kantautorski rad Bojana Đurđevića iz Garage in July, a samo nekoliko mjeseci kasnije stiže i jednako spontan i nepretenciozan nasljednik. Iz naslova albuma, tekstova pa i Đurđevićevog pseudonima Jim July vidi se se neskrivena fascinacija prekooceanskim glazbenim i popkulturnim idiomima. Opuštenost i nonšalantni lo- fi pristup pomaže ono što bi lako mogla biti puka poza pretvoriti u simpatični niz pjesama koje neprekidno hodaju između posvete i autentičnosti. Kad malo uspori sa stilskim vježbama, Rust Red Romance zazvuči vrlo konkretno, koherentno i dorečeno kao u "Hide Your Tears" ili "Grandpa". Idealno za one koji vole lagano pomaknutu americanu i underground rock.
Delapse - Omens (Dostava Zvuka, 2020.)
Iza imena Delapse krije se Leonard Klaić, producent i bubnjar stoner rock benda She Loves Pablo. "Omens" je njegov samostalni prvijenac i kroz osam pjesama predstavlja vrlo promišljenu, sjajno izvedenu filmsku "rokersku elektroniku" kakvu npr. njeguju Unkle, Soulsavers ili Tretenmoller. Veliki sam ljubitelj ovakve atmosferom i patosom natopljene glazbe, no Klaić se ne oslanja samo na gostujuće vokale (od kojih posebno briljira Mary May u sjajnoj "Starry Eyes"), nego u sve instrumentalne pjesme ulaže jednak trud i posvećenost detaljima. Pomaže i to što se aviona vidi da je ovo radio bubnjar pa su beatovi veliki, zanimljivi i glasni k’o kuća. Jedno od najvećih iznenađenja godine.
Plazmatick - Maziš mi se (PDV Records, 2020.)
Nakon sjajnog "izgubljenog" albuma "Hrđava vremena", producent Plazmatick nastavlja svoju povratnički godinu s "Maziš mi se", nešto plesnijim no podjednako kompleksno produciranim ostvarenjem. Kroz ovih 12 pjesama u osamdeset minuta postaje jasno da je Marko Mihalinec ozbiljan poznavatelj povijesti elektronske glazbe. No jedno je to biti u teoriji, a drugo je ovako vješto ispreplesti utjecaje u vlastitim produkcijama. Na "Maziš mi se" ima svega, od housea, do breakbeata, psihodelije, kraut rocka, industriala i downtempa. Ne ograničavajući se na jedan stil, Mihalinec ovdje demonstrira fascinantnu lakoću izbjegavanja potencijalne monotonije dugog albuma konstantnim mjenjanjem stilova, a najbolje je to što mu svi odlično leže.
Peđa Milutinović Drumbooty - Veritas Vincit (Orenda Records, 2020.)
Prvi studijski album mladog beogradskog jazz bubnjara Peđe Milutinovića okupio je internacionalnu ekipu glazbenika i predstavlja vrlo kompaktan i kompetentan jazz fusion uradak prošaran diskretnim utjecajima hip hopa i elektronike. Moj jedni problem s ovakvom vrstom glazbe je onaj čisto osobnog ukusa, budući da ne volim toliko oslanjanje na “sladunjave” harmonije, no to ne znači da album nije vrhunski odsviran, samo da nije u potpunosti moja šalica (jazz) čaja.