Nakon nekoliko tematski vezanih grupa recenzija, vraćam se dobrom starom eklekticizmu, od funka i hip hopa do instrumentalnog rocka i punka. Zajednička poveznica je pak da su gotovo svi veterani svojih žanrova.
Koolade - The Hop (Voyage Funktastique, 2020.)
Prije koji tjedan pisao sam o dva recentna samoizdana projekta produktivnog hip hop producenta Kooladea, a sad je red došao i na također friški album "The Hop" objavljen za kanadski Voyage Funktastique. Instrumentalni je to funk koji većinski odstupa od hip hop ritmike u korist klasičnog plesnog 4/4 ritma, zbog kojih glazba posjeduje i snažan house utjecaj. No kao i u drugim Kooladeovim produkcijama, glavni je naglasak na snažnim, gumenastim bas linijama, klizećim, svjetlucavim g-funk synthevima i jazz akordima koji glazbi daju izrazito nostalgičnu, no nikad napadnu ili isforsiranu crtu.
DJ Bero Zmay - Jet Engine (1670271 Records DK, 2020.)
Nedavni solo prvijenac producenta DJ Bere Zmaya okupio je uglavnom repere za čije je projekte ranije producirao (Magellano, Scriptor, Jantar…), ali i legendarne Tram 11 na odličnoj "Memories". Album je izašao i u instrumentalnoj varijanti, što je super budući da je izvrsna old school boom bap produkcija njegov glavni adut. Ne radi se o tome da uključeni MC-jevi nisu kompetentni reperi, nego o tome da njeguju rječite stilove kojima ovakva staromodna, ali izrazito bombastična i efektna produkcija orijentirana na što masniji beat izvrsno paše.
Inkognito Popara - Nightavian (Nightavian Music, 2019.)
DJ Bero Zmay producirao je i prošlogodišnji samostalni album Gorana Radočaja a.k.a. Inkognito Popara, pionira hrvatskog hip hopa najpoznatijeg po sudjelovanju u prvoj nebendovskoj verziji Elementala. Popara je tijekom nultih surađivao s Ivanom Vukovićem Magellanom pa je stoga logično da se i njegova vrsta rapa također fokusira na metafizičke momente. Zahvaljujući tom elementu, album si zatvara bilo kakav širi komercijalni potencijal, no sumnjam da je to uopće bila autorska namjera. Ovo je "classic rock" vrsta hip hopa, žanr čak i kod nas već dovoljno star da ima svoje rodonačelnike i ljude fokusirane na povijest i tradiciju forme. U svim tim projektima fokusiranima na rime, a ne na hitove osjeti se snažan zvučni i duhovni utjecaj Wu Tang Clan jer ljudi koji se hip hopom bave na ovaj način ne bave se njim kao trendovskom formom i prečacem do slave nego ga sasvim očigledno vide kao životnu filozofiju. A to je uvijek i više nego dobrodošlo.
Saša 21 - VD-i2 (Dirty Old Empire, 2020.)
Drugi album benda Saša 21 zvuči kao da se ni ne trude pobjeći iz sjene kultnih KUD Idijota. Premda je frontman i gitarist benda Sale Verdura u više intervjua izjavio da ne želi uživo svirati materijal svog bivšeg benda jer ne želi da se sadašnji doživljava kao cover bend, od glazbenog utjecaja očigledno ne može niti želi pobjeći. Dominiraju kratke, brze i melodične punk pjesme naglašeno optimističnog i lokalnog karaktera po kakvima su Idijoti i bili poznati. Ljubitelji takvog pristupa doći će ovim albumom na svoje. Nedostaje ionako samo nenadoknadivo - Tusta.
L.H.D. - Boiling Water, Dreamy Girl / This Caramel Should Cover The Earth (Dirty Old Empire, 2019.)
Propusti se događaju pa mi je tako promaknuo i ovaj izvrsni nastupni dvostruki singl L.H.D., benda sastavljenog od tri četvrtine neprežaljenih The Bambi Molesters, objavljen krajem prošle godine. Obje pjesme su sjajni komadi opuštenog, ali i kompozicijski nepredvidljivog instrumentalnog rocka koji, dakako, imaju veze s prethodnim bendom, no opet nude i dozu nepretencioznosti i spontanosti u snimci i produkciji koja se nije čula još od radova iz devedesetih. Nadam se da će uskoro i album.