Ovotjedno izdanje kratkića malo je više eksperimentalnog i underground usmjerenja: od eksplozivnog garažnog punka, apsurdističkih novovalizama, preko fusion i synth jamova do mračnog electra.
Grinded Grin
Mellifluous (Olde Scratch Records, 2020.),
Sweven (Olde Scratch Records, 2020.)
Okupljen oko produktivnog koprivničkog gitarista i multiinstrumentalista Aleksandara Vrhovca, projekt Grinded Grin objavio je ovog proljeća čak dva albuma, "Mellifluous" u ožujku i "Sweven" u travnju. Premda sadrže donekle različite postave glazbenika, ovo je komotno mogao biti i jedan gigantski, dvostruki album. Albume sačinjavaju po tri duže improvizacije u rasponu od deset do dvadeset minuta. Vrhovec i ekipa sastavljena od koprivničkih i inozemnih glazbenika pokazuju ne samo zavidno sviračko umijeće, nego i očigledno dubinsko poznavanje psihodeličnog nasljeđa. Jamovi se jasno referiraju na psihodelične obrasce s kraja šezdesetih, početka sedamdesetih te možda i u još većoj mjeri na fusion na tragu Milesa Davisa. Sve je izvedeno vrlo tečno, spontano i relativno lako prohodno pa se unatoč poznatosti motiva vidi da instrumentalisti itekako uživaju u tome što rade. Velika preporuka za ljubitelje dužih, naglašeno sviračkih formi.
Parnepar - Dobar dan, izvolite (Doomtown Records, 2020.)
Drugi album zagrebačkog benda Parnepar otvoreno se poziva na neobičnije nasljeđe ex-yu novog vala (Šarlo Akrobata, rani Električni orgazam, Dobri Isak, Disciplina kičme, Pekinška patka…), ali unatoč tome uspijeva djelovati zanimljivo i svježe. Bend se i u tekstualnom i glazbenom smislu oslanja na izrazito kolažni pristup čime postižu začudnost, ali u nekoliko navrata i vrlo intimistički dojam. Ritmovi i gitarističke dionice razlomljene su na gotovo no wave način. Instrumenti i dionice sudaraju se naizgled proizvoljno, ali zapravo prate pripovjedni vokal koji oscilira između apsurdističkih igara riječi ("Se Bastijan", "Karaoke Satri") do gotovo koheretnih narativa ("Čovjek Prosjek", "Luka S Kvarta"). Veliki plus je i pjevanje na hrvatskom, što cijeloj priči daje dozu autentičnosti koju bi bend ovakvog tipa teško postigao upotrebom engleskog jezika. Odličan album.
Lab Personnel - Synth Jam Recordings 0419 (Lab Personnel, 2020.)
Lab Personnel je izdavačka kuća koja je počela kao synth radionica pa stoga ne čudi da vrlo očito nazvani "Synth Jam Recordings 0419" ovjekovječuje njihov synth jam održan u travnju prošle godine. Lab Personnel su na ovom izdanju Nikola Kos, Luka Kurjan, Luka Vučić, Bojan Owie, Late Dinner, Saša Rajković, Goran Lautar i John Malinowski, a kroz dvije maratonske 40-minutne snimke uspjeli su proći impresivan niz stilova. Premda je posve očito da se radi o improvizaciji na licu mjesta, dosada je izbjegnuta jer se gotovo besprijekorno miješaju utjecaji kosmische kraut rocka, old school electra i detroit techna. Naravno, zbog zaista dugog trajanja neizbježno je ne zapitati se na trenutke "kamo sve ovo vodi", ali kao posveta zvukovnom i emocionalnom rasponu sintesajzera ovo izdanje funkcionira i više nego dobro.
Zarkoff - Semi-fiction (Lab Personnel, 2020.)
U ovih nekoliko mjeseci koliko redovito pišem ovu rubriku, nijedno ime se u njoj nije pojavilo više puta od onoga Saše Rajkovića Zarkoffa. Čovjek je jednostavno sveprisutan kad se radi o bilo kakvom obliku glazbe bazirane na synthevima. "Semi-fiction" je njegov samostalni album iz veljače ove godine i označava sve veći iskorak od ranijih EBM/electro/techno naslanjanja prema potencijalno vrlo pristupačnom retrofuturističkom synthpopu. Rajković je sve bolji i samopouzdaniji vokalist, a bome se ne srami ni "cheesy" vokalnih stilizacija na tragu pop i goth rocka iz osamdesetih poput onih u "Loverman" i "Deckard". Ta namjerna doza kiča ipak je izbalansirana i dozom prepoznatljive tvrdoće poput acid utjecajima obojene "Traffic".
The Celetoids - Optic Nerve (Doomtown Records, 2020.)
Novi EP zagrebačkih garažnih punkera dolazi s popriličnom opsežnim konceptualnim okvirom kojim se objašnjava podrijetlo naslova i njegovo neizbježno vezivanje za moderne digitalne tehnologije poput društvenih mreža. Sama glazba puno je direktnija; u pitanju je staromodni, iznimno energični garage punk. Ono što je za ovakav tip glazbe jako bitno je činjenica da bend na "Optic Nerve" postiže jako dobar omjer prljavštine i definiranosti zvuka pa su instrumenti uvijek jasno razlučivi, a sve je u domeni pažljivo kontroliranog kaosa. Pozitivnom dojmu doprinosi i činjenica da ovih deset minuta stvarno prođe u hipu bez sekunde praznog hoda.