Četiri benda, čak sedam friških regionalnih naslova. Od elektronskog jazza i improviziranih jamova do oštrog alter rocka.
Grinded Grin - Biota / Talk / Orison (Olde Scratch Records, 2021.)
Koprivnički kolektiv Grinded Grin sam nahvalio već u nekoliko navrata, a ova tri albuma zaokružuju najavljeni kvintet ovogodišnjih izdanja. Snimljeni u zasebnim sessionima krajem prošle i početkom ove godine, albumi pokazuju versatilan i raspoložen jam bend u čijim improvizacijama do izražaja dolaze do izražaja razni utjecaji. "Biota" je tako više usmjerena prema droneu i psihodeliji, "Talk" prema jazz fusion improvizaciji, dok je "Orison" negdje između. No glavna vrlina ovih ostvarenja je format - nema pretjeranog editiranja, nema klasične strukture, samo duga, manje-više netaknuta svirka. Krajnji rezultat je stoga namijenjen prije svega ljubiteljima longform glazbe koji imaju živaca proslijediti 30-40 minuta s jednom ili nekoliko povezanih tema. No bez obzira na maratonske minutaže, bend ni u jednom trenutku ne ostavlja dojam nekog pretjeranog napora već čistog sviračkog gušta.
Ochi - Tremor EP (Geenger, 2021.)
Nastupni EP mladog riječkog benda dolazi nakon obećavajućeg naslovnog singla i bome se čini da itekako znaju što rade. Slično kao i sugrađani Mamut s kojima dijele dio članstva, Ochi sviraju metalizirani alter rock zasnovan na dobrom starom principu dinamike tiho-glasno-tiho. Radiofonične (u smislu studentskih/alt rock radija, ne Antene ili Otvorenog) tendencije pjevnih refrena podebljanje su agresijom i breakdownovima tipičnom za žešće žanrove poput post hardcorea. Razgovjetnost i relativna mekoća vokala u ovom kontekstu je dodatni plus, jer stvara lijep kontrapunkt agresivnijim dijelovima.
Koala Voice - Plata (Nika, 2021.)
Četvrti album slovenskog indie rock benda donosi mix jezika, stilova i raspoloženja. Kroz relativno dugo jednosatno trajanje bend spretno navigira dinamikom i aranžmanima pa ne dolazi do zamora materijala. Ipak Koala Voice se nešto bolje snalaze u hipnotičkim, masnijim stoner rock pjesmama poput "Zlomila si mi Srce na Plato" ili impresivnog završnog jama "Prva Indijanka, ko si je ugrabil" nego li melodičnijim, poletnim pjesmama poput singla "Spaghettification". "Plata" je solidan indie rock album koji skupa s debijem "Koikoi" pokazuje da regionalni bendovi itekako suvereno vladaju ovim žanrom.
Kozmodrum - Kozmodrum (Rika Muzika, 2021.)
Posljednjih nekoliko godine instrumentalni bendovi redovno se pojavljuju na popisima najboljih domaćih ostvarenja godine. "Kozmodrum" Janka Novoselića nisu zasad tako hvaljeni kao Abop ili Chui, no novi istoimeni album bi to lako mogao promijeniti. Slično kao i ti bendovi, Kozmodrum ruši granice između sviranog i programiranog, stvarajući organsku plesnu glazbu koja podjednako vuče iz housea, jazza i ambijentalne glazbe. Glavna okosnica kompleksne zvučne slike su Novoselićevi bubnjevi, gdje se još jednom dokazuje kao izniman majstor svog instrumenta. Istodobno metronomski precizan i ritmično beskrajno bogat, njegov bubanj predstavlja ne samo kičmu, nego i srce svake skladbe pa je vrlo lako oprostiti povremene aranžmanske klišeje pokupljene iz raznih vrsta klupske glazbe.