Nova lica i par poznatih s novim alijasom. U gotovo svemu od zastupljenog, kao i obično kod novije regionalne produkcije, primjećujem veliku estetsku promišljenost i aranžmanski trud i to me veseli. Je li to dovoljno za uspjeh materijala, procijenite sami.
Diskodelija - Sveluzija (Dancing Bear, 2021.)
Treći album šibenskog benda Diskodelija još jednom se obraća prije svega ljubiteljima starinskog post punka. Pjesme su orijentirane oko hipnotičke ritam sekcije, presjećajuće gitare i vokala uronjenog u ostatak zvučne slike. Recept je to koji, koliko god ne nudi ništa novo, toliko kod mene uvijek izaziva osmijeh na licu. Većina materijala otpada na melankolični materijal srednjeg tempa poput singla "Stvarnost", no bend zna prerezati kao u vrlo žustroj pa čak i agresivnoj "Pokret" ili helmetovsko-killingjokeastoj "Privatni mit". No treba istaknuti da čak 11 od 35 minuta ovog albuma otpada na naslovnu pjesmu, toliko efektno statičnu i pasivnu da u nekom trenutku taj osjećaj postaje potpuno preplavljujući. Ako to nije dobra preporuka za ovakav tip albuma, onda ne znam što jest.
Koikoi - Pozivi u stranu (Moonlee, 2021.)
Debi beogradskog benda Koikoi je među najhvaljenijim regionalnim albumima ove godine i ne bez razloga. Koikoi vrlo impresivno balansiraju nizom različitih utjecaja u rasponu od Darkwood Dub do Foals. Glavna snaga benda su detaljizirani, promišljeni i ambiciozni aranžmani koji drže slušatelja zainteresiranim kroz relativno dugačkih pedesetak minuta trajanja. Jedini eventualni minus zrelog i po mnogočemu impresivnog materijala je što (zbog širine utjecaja i želje da se uhvati što više različitih atmosfera i emocija) na momente djeluje kao zbirka stilskih vježbi, a ne potpuno formiran izričaj. No treba li to uopće zamjeriti debitantskom albumu?
Nemeček - Jurjevo/DajBog (samizdat, 2021.)
Dva nova, iznimno zanimljiva singla najavljuju nadolazeći drugi album zagrebačkog benda Nemeček. Tekstualno povezane pjesme nude hipnotičko noise rock čitanje narodne glazbe i predstavljaju pravu majstoriju intenziteta i atmosfere. Zamislite Kries s izraženim utjecajima Sonic Youth, Swans i Slint i na tragu ste zvuka koji su ovdje skovali Nemeček. Sad je samo pitanje mogu li ovakvu nesmiljenu energiju prenijeti na cijeli album.
Bad Daughter - Favourite Game (LAA, 2021.)
Sudeći po nastupnom singlu, novi projekt Dunje Ercegović nakon što je Lovely Quinces pretvorila u bend istodobno je očekivan potez i logična daljnja evolucija autorskog izraza. Zahvaljujući izvrsnoj produkciji Leonarda Klaića, kućnog producenta Dostave Zvuka koji je lani zasjao i sjajnim samostalnim albumom kao Delapse, "Favourite Game" pretvara prijašnje što akustične, što garažne tendencije u himnični alter pop rock koji od milja zovem glazbom za posebno dramatične trenutke u TV serijama. Drugim riječima, radi se o glazbi sineastične zvučne slike i širokih, velikih emocija, a kad se sve to uspije odmotati svom snagom, kao što to slučaj s drugom polovicom pjesme, onda znate da stvari štimaju kako treba, samo se trebaju uključiti i glazbeni supervizori i dodati prikladni slikovni sadržaj.
Purpurne bašte - Čuvarkuća//Gladiole (samizdat, 2021.)
Koliko sam uspio shvatiti iz podosta (i vjerojatno namjerno) šturog proma, Purpurne bašte novi su projekt Hrvoja Dešića iz nekadašnjeg osječkog benda Harvo Jay. "Čuvarkuća" se ističe psihodeličnim gitarskim kolopletom s neskrivenom daškom šezdesetih te poletnim "Young Folks" ritmom, a vokal je prigodno utopljen u pozadinu. Za potpuniji dojam treba pričekati najavljeni album "Curino cvijeće", ali ovo je vrlo dobar komad pametno osmišljenog pomaknutog retro popa.
Comments