U ovotjednom izdanju kratkića ima svega od regionalne americane preko loungea, disca i housea pa do mračne filmske glazbe kojoj nedostaje film.
Baobab - Sloboda neće sama doći (Pop Depresija, 2020.)
Dobro je poznata činjenica da bendovi i publika ovih prostora jako vole americanu, a ovaj bend predvođen pjevačem i gitaristom Miodragom Petrovićem s novim EP-jem sjajno se uklapa u taj fenomen bez da prstom možete uprijeti u specifične utjecaje. Bendov kantrificirani, melodični i otvoreni pop rock se u jednakoj mjeri može povezati i s Big Star, Wilco, The Jayhawks ili (zbog boje Petrovićevog glasa) Bajagom, no ipak ostaje vrlo samosvojna i nimalo konfrontacijska crta koja bendu daje poseban, gotovo zen dojam.
Memet - After All EP (Pop Depresija, 2020.)
Debitantski EP mladog beogradskog producenta Miroslava Vladisavljevića a.k.a. Memet također bismo mogli opisati kao glazbu za kraj ljeta, samo što kod njega prevladavaju house utjecaji pomiješani s naglašenom chillout atmosferom i vrlo povišenim, sentimentalnim zvučnim dizajnom. Memet na trenutke možda i previše zaluta na teritorij danas pomalo zaboravljenog chillwavea ili čak neobjašnjivo popularne "lo -fi beats" estetike, samo lišene hip hop ritmike. Ne može mu se poreći posvećenost i produkciji i vrlo koherentnoj atmosferi, a ukupni dojam je najviše stvar osobnog ukusa.
Sergio Lounge - The Loungest (Pop Depresija, 2020.)
Ime debija mladog srpskog producenta i multinstrumentalista Srđana Popova doista ne laže - ovo je lounge koliko god to može biti, a da pritom djeluje vrlo samosvjesno. Poznat i kao "prvi srpski tastaturista" jer na koncertima svira dječju tipkovnicu kao keytar, Popov pod ovim pseudonimom uspješno servira pastiš svega i svačega od bossa nove, šlagera, synth popa do šansone. Glazba vrluda posvuda, u najboljim dijelovima podsjećajući na šareni apsurdizam očiglednih uzora iz osamdesetih poput Yello ili Yellow Magic Orchestra. Od osjećaja postmoderne sprdnje, kojem zbog prirode materijala album neprekidno naginje, spašava ga neporeciv melodijski senzibilitet koji usput veže sve te raspršene stilske utjecaje. Poprilično sam siguran da će ovo jednom kad pandemija završi postati velikom regionalnom koncertnom atrakcijom.
Ilija Rudman - The Reveal (Bear Funk 2011. / Ilija Rudman Presents Dead Horse Gang, 2020.)
Produktivni hrvatski producent Ilija Rudman već je bio gost ove rubrike budući da svako malo izbaci neki EP. "The Reveal" je pak digitalno izdanje albuma objavljenog 2011., a čini se da duži format baš odlično paše njegovoj verziji cosmic disca. Rudmanova glazba je strukturalno poprilično ravna, ali je bogata produkcijskim detaljima i naglaskom na analognu opremu koja daje old school utjecaj namjerno dekonstruiranog i raširenog disca. Sve skupa je upotpunjeno obveznim gumenim bas linijama i svjesno kičastim melodijama. Opuštena glazba idealna za kasno ljeto.
Plazmatick - Hrđava vremena (PDV Records, 2020.)
Vremešnim čitateljima (poput mene) odavno ugaslog, a za mnoge formativnog (opet, poput mene) formativnog popkulturnog magazina Nomad moglo bi biti poznato ime Plazmatick. Iza njega se krije Marko Mihalinec koji bi pod svojim rođenim imenom mogao biti poznat ljubiteljima trash kinematografije kao koautor kultnog naslova "Žuti titl" skupa s Velimirom Grgićem. Mihalinec je po primarnom zanimanju grafički dizajner, a nakon početnog interesa za drum'n'bass svoje je glazbene napore uglavnom usmjerio na područja filmske i namjenske glazbe. Snimljen još 2013., album "Hrđava vremena" korišten je kao soundtrack memorijalne izložbe japanskog fotografa Seija Kurate čija fotografija i krasi omot albuma. Što se samog albuma tiče, na njemu se definitivno osjete znakovi vremena, što zbog natruha tada popularnog postdubstep zvuka, što zbog noir-neonskih syntheva također aktualnih kroz megautjecajan soundtrack filma "Drive". Ovo nije opaska o albumu, već samo zvučna i kontekstualna referenca. Album je sjajno, detaljno i kristalno čisto produciran, i onaj tko voli promišljenu, sugestivnu i izrazito filmičnu glazbu imat će itekako u čemu uživati. Pravi je potez PDV Recordsa da ga 11. rujna objave i kao limitirano vinilno izdanje jer je to vjerojatno najbolji format za ovako široku i otvorenu glazbu.