Search

Heavy pop metal Bring Me The Horizon

Premda nije konzistentno uspješan u spajanju svojih raznolikih ambicija, "Amo" je album koji zbog eklektičnosti nije dosadan ni nakon nekoliko slušanja.

Amo (RCA, 2019.)


Šesti album britanskog benda Bring Me The Horizon predstavlja onu rijetku vrstu albuma koji možda nije posebno dobar, ali je užasno zanimljiv za slušanje. Ponikao iz deathcore scene sredinom nultih, kad su breakdownovi bili glavna stvar u svijetu agresivne gitarske glazbe, bend se od albuma do albuma podosta mijenjao. Te stilske vježbe praćene su uobičajenim optužbama metal fanova da su se prodali budući da su u svoj zvuk postupno uklapali sve od nu metala preko alternativnog rocka do electropopa. Bend je oduvijek svjesno i namjerno komercijalizirao svoj zvuk, do te mjere da novi album nosi poruku za nekadašnje obožavatelje u pjesmi "Heavy Metal". Ona uključuje beatbox, repanje i boy band refren i, kao šlag na torti, breakdown koji kao da govori "ovo nam se jednostavno više ne da".

And I keep picking petals

I'm afraid you don't love me anymore

'Cause a kid on the 'gram in a Black Dahlia tank

Says it ain't heavy metal

(And that's alright, that's alright)


Ako "Amo" nije heavy metal, što je? Bendov prethodni album "That’s the Spirit" bio je iskorak u pop punk, emo i alternative rock smjeru, ali "Amo" bi najpreciznije bilo opisati kao "heavy pop". Postoji li uostalom prikladniji naziv za album na kojem gostuju i Grimes i Dani Filth iz Cradle of Filth? Album je najzabavniji kad bend posvaja čiste pop klišeje i u njih dodaje natruhe svog backgrounda. Najavni singl "Mantra" je upravo iz tog razloga iznimno uspješan i ne ostavlja osjećaj da je bend spremio instrumente u ormar i doveo pet vanjskih producenata da im rade album, kao što je to slučaj kod, recimo, novijih ostvarenja Fall Out Boy. "Nihilist Blues" s Grimes donosi pak bizarnu, ali vrlo efektnu kombinaciju euforičnog europopa, stadionskog rocka i mračnih electro tendencija. Uz jamesbondovski grandioznu odjavu "I Don't Know What To Say", ona predstavlja najzanimljiviju pjesmu na albumu. S druge strane, pjesme poput "In the Dark", "Mother Tongue" i "Medicine" najbliže su što bend dolazi radijskom popu i nije teško zamisliti da im se posreći singl visoko na Billboardovoj Hot 100.



Premda nije konzistentno uspješan u spajanju svojih raznolikih ambicija, "Amo" je album koji zbog te eklektičnosti nije dosadan ni nakon nekoliko slušanja. Bez obzira što mislili o potezima ovog benda treba ih pohvaliti zbog promjene, najrjeđe karakteristike u bendova poniklih iz svijeta metala.


110 views

​ I might be wrong: blog © Karlo Rafaneli, 2020.

  • Facebook - White Circle
  • Twitter - White Circle
  • Instagram - White Circle
  • LinkedIn - White Circle
  • YouTube - White Circle
  • Bandcamp - White Circle