"Sestra" nije ljubavna priča, ni priča o prijateljstvu, odrastanju, seksualnom sazrijevanju, mada sadrži sve te elemente. Priča je o slučajnim susretima, trenucima i malim, naizgled nevažnim odlukama koje na kraju odlučuju stvari od životne važnosti.
Bastien Vivès - Sestra (Fibra, 2018.)
Strip mladog francuskog autora Bastiena Vivèsa "Sestra" tematizira adolescenciju i seksualno otkrivanje. Pročitavši sažetak koji opisuje ljetovanje trinaestogodišnjeg Antoinea u obiteljskoj kući u Bretanji izbačeno iz rutine dolaskom šesnaestogodišnje Hélène, kćeri obiteljske prijateljice, čitatelj bi automatski mogao pomisliti kako se radi o još jednoj nostalgičnoj reminiscenciji, formi popularnoj posljednjih godina. No, Vivès ne koristi mehanizam period piecea, već problematiku adolescencije smješta u sadašnjost, čime sam sebi zadaje daleko teži posao lišavajući se prilike za zgodne retro detalje koje u takvim pričama često služe kao zamjena za karakterizaciju. Vivèsovi junaci skupljaju Pokemone, vise na društvenim mrežama, gledaju internetsku pornografiju, no ništa od navedenog, baš kao ni pitoreskna lokacija događanja, nije zamjena za likove. Sve od navedenog je uvijek i isključivo kontekst u kojem se nalaze, ne i definicija njihove naravi.
Vivès u ovom stripu pokazuje neobičan dar za povezivanje vizualnog aspekta s emotivnim stanjem likova. To mu omogućuje da unutar relativno skučenog prostora razvije bogat unutrašnji svijet likova. Njegov stil je naizmjenice ogoljen i detaljan. U nekom kadru pojavit će se perspektiva u kojoj jedan od junaka nema lice, a već u drugom sve će biti iscrtano netipično živom mimikom. Sve navedeno doprinosi dinamičnosti i priče i crteža, ali i osjećaju da ovi likovi jednostavno još nisu formirani kao osobe.
Antoine je uplašen, ali ne i izoliran mlađi tinejdžer koji, sasvim prirodno, dvomjesečni odmor s desetogodišnjim bratom doživljava kao kaznu. Hélène je pak dokona djevojka kojoj majčin spontani pobačaj kvari planove školskih praznika. Vivès tijekom cijelog stripa lukavo ne odaje čitatelju je li njen interes za Antoinea iskren ili je rezultat dosade, ali tijekom radnje postavlja dovoljno dokaza koji mogu potkrijepiti obje pretpostavke. Delikatnom linijom u kojoj Hélène nikad nije samo objekt za Antoinea Vivès balansira vrlo vješto, makar je ona istovremeno sasvim jasno utjelovljenje njegove žudnje. Autor koristi arhetip starije djevojke koja dječaku, ne još mladiću, otkriva čari tjelesnosti, ali je očigledno svjestan njegove banalnosti. Stoga nju čini nesigurnom, neiskusnom i, više od svega, podložnom pritisku vršnjaka.
"Sestra" uspijeva sve mračne podteme svoje priče utkati u središnji odnos čija nedefiniranost, naglost, iznenadnost i nepredvidivost daje dozu dobrodošlog realizma. "Sestra" nije ljubavna priča, nije ni priča o prijateljstvu, odrastanju, niti seksualnom sazrijevanju, mada sadrži sve te elemente. Više od svega, ovo je priča o slučajnim susretima, trenucima i malim, naizgled nevažnim odlukama koje na kraju odlučuju stvari od životne važnosti. Završni kadar Hélène koja s broda gleda Antoinea istodobno praznim i zamišljenim pogledom utjelovljenje je svega što čini strip sjajnim medijem. Dovoljno vizualan da komunicira osjećaje neposredno, bez uplitanja opisa, naracije ili dijaloga, a opet oslobođen manje suptilnih elemenata filmskog jezika poput umetanja glazbene podloge, u pitanju je medij u kojem autor ima potpunu kontrolu nad porukom ako to želi, a pritom čitatelju opet ostavlja dovoljno slobode za interpretaciju i razmišljanje. Bastien Vivès u "Sestri" svoju je priliku izvrsno iskoristio.