Search

Šarmantno šlampava superherojska saga

Način na koji ovaj strip tretira stvarne povijesne događaje kao potpuno prazno platno za slobodnu interpretaciju istodobno je iznimno svjež i izrazito popkulturno drzak.


Gerard Way & Gabriel Bá: The Umbrella Academy (Dark Horse, 2008., 2009., 2018./Fibra, 2020.)


Foto: Fibra

Premda se u jednom od predgovora savjetuje suprotno, hvaljeni strip "The Umbrella Academy" nemoguće je, barem meni, odvojiti od glazbenog stvaralaštva njegovog autora Gerarda Waya. Preciznije, scenariji za prvi album/arc "Apokaliptična svita" nastali su u vrijeme dok je Way bio na turneji za "The Black Parade", superuspješni album njegovog benda My Chemical Romance. Taj konceptualni album iz 2006. uživa kultni status, a njegov opseg i ambicija čine se potpunom anomalijom u svijetu aktualnog alternativnog rocka koji trči unaprijed izgubljenu trku s drugim žanrovima.


Nakon što sam pročitao sva tri albuma "The Umbrella Academy", vratio sam se poslušati "The Black Parade" prvi put unazad desetak godina. Osobno mi taj album i dalje zvuči kao spoj "Mellon Collie And The Infinite Sadness", "The Wall" Pink Floyda i "American Idiot" Green Daya, sve odreda grandioznih ostvarenja koji pokušavaju (i najčešće uspijevaju) duboko osobne opservacije svojih autora spojiti sa širim društvenim kontekstom. No, unatoč velikim temama poput obitelji, bolesti i smrti, "The Black Parade" me i te 2006. i danas ostavio nekako ravnodušnim.


Tu dolazimo do Wayove druge, podjednako uspješne karijere - one strip scenarista. Pretpostavljam da je te 2008. Dark Horse u "The Umbrella Academy" vidio odličnu priliku za promociju izvan stripovskog tržišta. Rock zvijezda piše stripove, neobični side projekt umjesto solo akustičnog albuma. No Way je bio stripaš prije nego je postao frontman uspješnog benda i ima diplomu vizualnih umjetnosti, a prije glazbene karijere bio je pripravnik na Cartoon Networku. Sve je ovo bitno jer "The Umbrella Academy", pokazalo se s vremenom, nije produkt taštine rock zvijezde nego definitivni izraz Wayovog autorstva. "The Black Parade" i "The Umbrella Academy" dijele mnoštvo tematskih motiva i pažljivo njegovani gotički senzibilitet, no zahvaljujući prirodi medija, strip je slobodniji i luđi nego što bi ijedan veliki rock album tog razdoblja mogao biti. Naravno, osim ako "Frances The Mute" The Mars Volte ne smatrate vitalnim djelom komercijalnog rocka nultih.


Prije pet-šest godina, filmaš i jutjuber Patrick H. Willems napravio je viralni video. Poprilično sam siguran da je ideju dobio čitajući ovaj strip. "The Umbrella Academy" spoj je iksmenovske alegorične superherojštine i obiteljske dramedije popularizirane razvojem nezavisnog filma. Zahvaljujući fenomenalnom crtežu Brazilca Gabriela Bá, vizualni motivi pokupljeni iz njemačkog ekspresionizma, gotičke arhitekture i drugih izvora izvrsno su uklopljeni u pop art stripovski svijet. Moram napomenuti da nisam gledao Netflixovu TV ekranizaciju pa ne znam koliko su odstupili od predloška, no prva dva albuma "The Umbrella Academy" namjerno su narativno zbrkana, puna paralelnih priča koje prate veliki broj likova unutar svijeta iznimno odmaknutog od naše stvarnosti. Jedna od najvećih ljepota stripa kao medija je da se mogu događati najluđe stvari odmaknute od svih zakona fizike i logike, ali i dalje ukorijenjene u emocije izražene u stvarnom svijetu unutar kojeg obitavaju njihovi autori.


Stripovi često nisu refleksija stvarnosti. Oni su ekspanzija motiva iz stvarnosti do granica apsurda. Šareno povećalo osobne i kolektivne psihe. U tom smislu svijet koji su stvorili Way i Ba iznimno je uvjerljiv unutar vlastite pomaknute logike. Najluđe i najimpresivnije aspekte ovog stripa ne želim spominjati zbog spojlera, no način na koji strip tretira stvarne povijesne događaje kao potpuno prazno platno za slobodnu interpretaciju istodobno je iznimno svjež i izrazito popkulturno drzak.


"The Umbrella Academy" nije bez mana. Narativna šlampavost, posebice prvog albuma, mogla bi odbiti čitatelje sklonije urednijem pripovijedanju, a veliki broj likova kroz ova tri dosadašnja albuma nije dobio zaokružene karakterne putanje, no ovaj strip zaslužuje pažnju baš zato jer se usuđuje biti neuredan i drugačiji.

225 views

Recent Posts

See All