top of page
Search

10/1H: najbolje iz 2023. ... do sada

Pregled prve polovice godine kroz raznoliki niz albuma koji su mi zapeli za uho.



10. Militarie Gun - Life Under The Gun (Loma Vista)

Debitantski album Militarie Gun dolazi nakon nekoliko obećavajućih EP-jeva na kojima se Ian Shelton transformirao iz tipa s hvaljenim powerviolence projektom u punokrvnog alt rock frontmana iz zaboravljenog doba 120 minutes. Ljudi koji navijaju za ovaj bend predviđaju im uspjeh sličan onom koji su ostvarili Turnstile nakon “Glow On”. Meni se čini da su Militarie Gun daleko bliže Drug Church s kojima dijele gitarista Nicka Cogana. Oba benda sviraju sirov, ali zarazan alter rock i turiraju uglavnom s hardcore bendovima. Teško mi je zamisliti da će ubrzo doći do arena, pa makar u ulozi predgrupe, no s ovako neposrednim zvukom i pjesmama status velikih nada scene im je zacementiran narednih nekoliko godina.


09. otay:onii - Dream Hacker (Ble)

Lane Shi na svom samostalnom debiju daje odgovor na hipotetsko pitanje što bi bilo da je Kate Bush rođena tridesetak godina kasnije i odrasla slušajući Coil i Nine Inch Nails. “Dream Hacker” je fascinantan eksperimentalni pop album koji miješa kompoziciju i improvizaciju, melodiju i buku, pristupačnost i hermetičnost.


08. MSPAINT - Post American (Convulse)

Debitantski album synth punk benda MSPAINT neprekidno spaja nespojivo. Sirovi, energični vokal na rubu slam poezije, agresivna hardocore ritam sekciju i melodijske synth linije koje zvuče kao new age provučen kroz distorziju neprekidno se sudaraju na niz neočekivanih, ponekad šarmantno šlampavih načina. Sve skupa se odlično uklapa u tvrdoglavo optimističan pogled na sve mračniju američku društvenu i ekonomsku svakodnevicu.

07. Judiciary - Flesh + Blood (Closed Casket Activities)

Nakon dva i pol desetljeća slušanja raznorazne ekstremne glazbe rijetko me što uspije iznenaditi žestinom, no drugi album teksaškog metalcore benda Judiciary spada u rijetku kategoriju ostvarenja koja zaslužuju prečesto upotrebljavane internet epitete poput "heavy as fuck". Arthur Rizk, veteran underground metal produkcije posljednjih petnaestak godina, postavio je zvuk albuma kao "Pantera u industrijskoj mašini za mljevenje mesa" i cijelu zvučnu sliku začinio s taman toliko teksturalnih, kinematičkih detalja da vam se ne učini da vas bend cijelo vrijeme ne tuče po krvarećim ušima.


Najeksperimentalniji, najambiciozniji i najpolitičniji album Algiers polarizira svojim naglim, intenzivnim žanrovskim fuzijama. Istodobno, on predstavlja istinski inkluzivno glazbeno iskustvo na kakvo se današnji glazbenici često pozivaju no jednostavno nisu dovoljno široki i otvoreni za ovakav kaotičan, ali sveobuhvatan koloplet utjecaja.ž



05. Kara Jackson - Why Does The Earth Give Us People To Love? (September)

Dugo nisam čuo kantautorski album koji me toliko pozitivno šokirao kao debi Kare Jackson. Drzak i dirljiv u isto vrijeme, album uspijeva oslikati autoricu kao tvrdoglavu, beskompromisnu, osebujnu ličnost. No dok na većini ostvarenja takve poetike već nakon treće pjesme zaključite "ok, ista/isti si kao i svatko drugi" kod Kare Jackson enigma opetovanim slušanjima postaje još izraženija. Autobiografski detalji zamagljeni su nizom dosjetljivih fraza i igara riječi koje upućuju na literarni talent daleko raskošniji od skučenog formata pop pjesme.


04. bar italia - Tracey Denim (Matador)

Ne znam je li mi "Tracey Denim" tako dobro legao zato jer podsjeća na megamix svega što sam volio u devedesetima ili zato što, unatoč vrlo prisutnoj referencijalnosti, ovakav zbroj utjecaja, stilova i perspektiva nije bilo moguće čuti ni u jednoj vremenskoj točki osim ove sadašnje. Mislim da je to sasvim dovoljno za jednu vrlo toplu preporuku.


03. Jason Isbell and the 400 Unit - Weathervanes (Southeastern)

Često mi se učini da najbolji pop rock današnjice rade country izvođači. Jasona Isbella još od prvih dana samostalne karijere nazivaju jednim od najboljih živućih kantautora, a slušajući "Weathervanes" nije teško zaključiti zašto. Pjesme su pitke, pristupačne, ali pune opipljivih, trodimenzionalnih detalja. Country često obiluje stavom “kreten sam, pa što" , no Isbell se u pisanju služi suprotnim motom - “kreten sam. kako mogu biti bolji?". Takva autorska perspektiva daje mu priliku da piše složene, životne pjesme lišene opravdavanja toksičnih ponašanja, ali i jednostavnih, instantnih deklarativnih rješenja. Ili kako sam kaže u "Deathwish": "What's difference between breakdown and breakthrough?".


02. Home is Where? - The Whaler (Wax Bodega)

Kako su mogli utvrditi svi koji su poslušali sjajni "I Became Birds" iz 2021., Home is Where? jako vole Neutral Milk Hotel. Pošto također jako volim Neutral Milk Hotel, sklon sam vjerovati da nikad nema dovoljno neurotičnih vokalista koji pjevaju preko emocionalno intenzivnih folk punk instrumentala. Baš kao što "In the Airplane Over the Sea" nije zapravo o spašavanju Anne Frank vremenskim strojem, tako ni ni "The Whaler" nije o beskonačnom ponavljanju 9/11. Dobro poznate tragedije u oba slučaja iskorištene su kao kanalizator općeg u osobno i nazad. Album pun straha i neuroza, ljepote i katarze.


01. Billy Woods & Kenny Segal - Maps (Backwoodz)

Billy Woods jedan je od posljednjih autora u bilo kojem žanru kojem su albumi ključno sredstvo izražavanja. "Maps" je prepun trenutaka individualne briljantnosti, često pakirane unutar jednog stiha, strofe ili pjesme. No puni doživljaj krije se u cjelini. Svaki Woodsov album priča je za sebe pa je tako i "Maps" jedinstven u njegov diskografiji. Na površini se radi o svojevrsnom postpandemijskom dnevniku s turneje, no njegovih 44 minute sadrže tisuća tema i značenja. Ovakav tip hip hopa je oduvijek postojao neovisno i paralelno s popularnošću žanra u mainstreamu. Salve pohvala kojima su kritičari obasuli “Maps” svakako su lijepa pohvala dugogodišnjem radu, no najbolja stvar je kod onog što Woods i njegovi istomišljenici desetljećima rade - da će, i jednom kad pažnja odluta, undergroud hip hop i dalje neumorno proizvoditi ovakva remek-djela.


Časni spomeni :

London Brew - London Brew

MC Yallah - Yallah Beibe

Fire! Orchestra - Echoes

Squid - Oh Monolith

Bill Orcutt - Jump on It

The HIRS Collective - We're Still Here

JPEGMAFIA/Danny Brown - Scaring the Hoes

Fever Ray - Radical Romantics

boygenius - the record

SZA - SOS* (2022, izašao nakon objave lista)

Parannoul - After the Magic

Jessie Ware - That! Feels Good!

Wednesday - Rat Saw God


Recent Posts

See All

댓글


bottom of page