Corgan se odlučio na novi ciklus pjesama čiji je prvi dio polusatni album koji zvuči tek kao blijedi odbljesak vlastite i tuđe prošlosti.
Shiny and Oh So Bright, Vol. 1 / LP: No Past. No Future. No Sun. (Napalm, 2018.)
Posljednja dva desetljeća Billy Corgan se svojski potrudio da odgovori veliku većinu ljudi od ljubavi prema njegovom bendu. No, no nakon niza raspuštanja i okupljanja uspio je okupiti 3/4 originalne postave The Smashing Pumpkins i čovjek se jednostavno ponada. Napokon, ljudi koji su napravili "Siamese Dream", "Mellon Collie and the Infinite Sadness" i "Adore" opet su tu, što može poći krivo? Ukratko, sve otkako je odlučio ponovno upotrebljavati ime The Smashing Pumpkins, počevši s Zeitgeist iz 2007.
Billy Corgan istodobno pokazuje znake prevelike ambicije i potpune rezigniranosti. Krajem nultih započeo je ogromni i nedovršeni ciklus pjesama "Teargarden by Kaleidyscope" raspršen kroz nekoliko EP-jeva i dva albuma, no kvaliteta pjesama i prijem cijelog projekta nisu odgovarali njegovoj nepreglednoj ambiciji. Svejedno, ponovno udružen s bubnjarom Jimmyem Chamberlinom i gitaristom Jamesom Ihom, Corgan se odlučio na novi ciklus pjesama "Shiny and Oh So Bright" čiji je prvi dio polusatni album koji zvuči tek kao blijedi odbljesak vlastite i tuđe prošlosti.
Corgan je oduvijek bio neskriveno fasciniran ostavštinom klasičnog rocka sedamdesetih i ovakav tip albuma njegov je pokušaj uklapanja u kanon žanra. No iako su on i ostatak benda možda većim dijelom i pogodili zvuk, zaboravili su najvažnije – pjesme. "Shiny and Oh So Bright, Vol. 1" pun je pokušaja velikih pjesama. Uvodna "Kings of Malta" zvuči kao "The Great Gig in the Sky" Pink Floyda oslobođena bilo kakve dinamike, dok pjesme poput "Silvery Sometimes (Ghosts)", "Alienation" i "Marchin' On" zvuče kao B-strana "Mellon Collie" dana, kao da već ne postoji ogromni box set istih iz tog, najslavnijeg razdoblja benda.
S novijim albumima The Smashing Pumpkins uvijek se ponadam da ću naći bar malu iskru one briljantnosti iz devedesetih, no ona je očigledno nepovratno izgubljena. Šteta što ni publika ni veteranski bendovi često nisu svjesni kad treba stati.