Imperial Triumphant nisu prvi metal bend koji eksperimentira s jazzom, ali su svirački i produkcijski sve uklopili u mješavinu koja savršeno spaja, a možda i parodira oba svijeta.
Vile Luxury (Gilead Media, 2018.)
Njujorški bend Imperial Triumphant svira black metal utopljen u apstrakciju Milesa Davisa iz fusion faze. Kombinacija je to koja bi na papiru mogla biti tek jeftina dosjetka, no bend u suradnji s pouzdanim producentom Colinom Marstonom na svom trećem albumu "Vile Luxury" uspijeva iscrtati neku vrstu alternativnog svijeta u kojem nije teško zamisliti da Deathspell Omega svira uz bok Johnu Coltraneu u Village Vanguardu početkom šezdesetih.
"Vile Luxury" uronjen je u očekivano opresivnu disonantnu atmosferu ekstremnog metala povremeno isprekidanu noir jazz elementima koji samo dodatno naglašavaju atmosferu urbanog raspada. Bend svjesno zvukom i imidžom priziva poznate popkulturne reference – "Metropolis" Fritza Langa, Kubrickov "Eyes Wide Shut", razne radove Davida Lyncha. Black metal je tu za snagu, jazz za mjeru i stil.
Naravno, Imperial Triumphant nisu prvi metal bend koji eksperimentira s jazzom, ali su svirački i produkcijski sve uklopili u mješavinu koja savršeno spaja, a možda i parodira oba svijeta. "Vile Luxury" je koktel zabava u gradskoj kanalizaciji, predstava u napuštenom kazalištu, slika onog što malograđanin naziva visokom kulturom propuštena kroz miješalicu ekstremnog metala. Krajnji rezultat je fascinantna, ali i pomalo naporna mješavina zvukova koja svjesno priziva nelagodne aspekte ljudske prirode.