Mlada zagrebačka producentica Ivona Eterović vjerojatno je najpoznatija kao polovica hip hop dua Playground Hustle. No u prvoj IMBW ćakuli s nekim glazbenikom govori o svom izvrsnom EP-ju "sve se kretalo i sve je stalo." pod imenom tonota, remiksiranju, suradnjama i sudjelovanju na novom albumu Sare Rernar kao jedan od audio inženjera.
Kako vidiš razliku između svog samostalnog rada i sudjelovanja u hip hop dvojcu? Pretpostavljam da se ne radi samo u ritmičnosti instrumentala, famoznom naglasku na kick i snare, nego i slobodi forme.
Upravo tako nekako. Rekla bih da svom solo radu pristupam više konceptualno, razvijanjem nekih ideja koje onda pokušavam pretočiti u zvuk. Ideje su uvijek apstraktne prirode, daju mi nekakav okvir, čisto da maknem onaj najgori strah praznog platna pred sobom. Tako je u biti tonota moj prostor za eksperimentiranje i rađenje skladbi bez promišljanja, osobni ispušni ventil. Mislim da je najbolje reći da njom brusim zanat. Playground Hustle doživljavam kao act za koji bih voljela da dođe do šire publike i s kojim Megi i ja nekako težimo pronaći zajednički jezik i zvuk koji se obje sviđa. S tonotom nemam taj pressing da treba biti prihvatljiva ikome osim meni i da trebam razmišljati o ujednačenosti stvari koje izbacujem pod njom. Ili o relevantnosti, zanimljivosti i dužini mojih odgovora na ova pitanja :D. Naravno, produkcija tonote i Playground Hustlea ima puno dodirnih točaka, neke moje solo stvari su postale beatovi za Playground i, na kraju krajeva, sve sam to ja, ali sam sigurna da se pod Playground Hustleom neće naći skoro 12-minutna ambijentalna traka. ALI nikad ne reci nikad.
Kako je nastala pjesma/EP "sve se kretalo i sve je stalo."? Planiraš li neki EP ili album u skorije vrijeme?
Početna skica "sve se kretalo i sve je stalo." nastala je davno, prije dvije godine. Ušla sam u neku malu krizu s produkcijom, sve što sam napravila mi je bilo bezveze. Počela sam nekako po formuli raditi dobar beat u kojem su melodije napravljene pomoću arpova i događaju se neočekivani preobrati. Zaključila sam da si trebam odrezat ruke i noge da se izbacim iz tog istog obrasca razmišljanja. Tako sam si zadala da napravim stvar koja će imati zvukove snimljene field recorderom, da ne smijem koristiti već isprogramirane arpove i da ni u jednom dijelu pjesme kick i snare ne smiju biti glavni elementi. Ta ograničenja su bila dovoljna da spontano krenem raditi nešto potpuno novo za sebe. Iskreno, više se ne sjećam kako je išao sam proces rađenja, ali znam da sam htjela da spontanost momenta kad sjednem za Ableton odluči kako će pjesma zvučati. Pjesma je čekala dvije godine da ju dovršim jer mi se užasno sviđao taj kostur koji sam dobila, ali tada nisam imala osjećaj da sam na razini da ju dovršim bez da promijenim emociju skladbe. Izgleda da me karantena nekako dovela u pravi mindset i s vremenom sam naučila kako raditi mikro promjene. Ime "sve se kretalo i sve je stalo." mi je palo na pamet jer mi je tih 12 minuta dobro opisivalo kako emotivno zvuči kada se naglo prekine nešto za što smo očekivali da će se drugačije odigrati.
Nadam se da ću nekad u budućnosti izbacit solo EP i složiti treći set. Ali čini mi se da će te stvari za sada stajati jer sam krenula puno surađivati s varboskom i s njim bi jedan EP nekad skoro trebao ugledati svjetlo dana te smo počeli razmišljati i o zajedničkim nastupima. Također, Playground Hustle je radio featuring sa Sarom Renar na njenom novom albumu te se Sari jako svidjela moja produkcija pa me odlučila uposliti na još nekoliko stvari. A i kako je Playground radio remix EP tako sam se sama nabrijala raditi remixeve. Jedan je već gotov i nadam se da će uskoro izaći, tri su još u planu. Svašta nešto se događa, rekla bih da će na kraju 2020. i početku 2021. biti dosta izbacivanja s moje strane.
Koji su tvoji osnovni glazbeni utjecaji i što te potaklo na bavljenje glazbenom produkcijom?
Izvođači koji su me odgojili su sigurno St. Vincent, La Dispute, Death Grips, Kyteman Orchestra, odnosno Colin Benders općenito, The Do i Elemental. To su izvođači s kojima sam bila pošteno opsjednuta u različitim fazama života. Ima još puno žanrova i glazbenika koje sam po putu otkrila i isto puno proučavala, ali rekla bih da su se ovi nekako najduže zadržali, bili prisutni dok sam formirala ideje što uopće želim s glazbom i što se nekako više mogu osvrnuti na svoj rad, mogu pronaći sve više poveznica. Bilo mi je isto smiješno kako sam dugo bila sama sebi enigma, otkud mi padaju na pamet ti rascjepkani, nepravilni ritmovi i trebalo mi je podosta dugo da povežem kako sam kroz život slušala dosta corea i math rocka i da sam vjerojatno od tud izvukla bubnjeve. Smiješno i logično zvuči ovako sa strane, ali je stvarno teško biti objektivan prema svom radu.
S glazbenom produkcijom sam se krenula baviti iz želje da budem sposobna napraviti sama cijeli aranžman jedne pjesme sa svim njenim elementima. Do tad sam radila pjesme na akustičnoj gitari i htjela sam tu akustičnu gitaru uklopiti u nešto. Budući da nisam znala svirati ništa osim gitare, elektronika je nekako bila logičan izbor. Najbolja odluka u životu.
S obzirom na to da se baviš elektronskom glazbom, zanima me kakav je tvoj odnos prema repeticiji u glazbi? Imam dojam da u Playground Hustle, a pogotovo na "sve se kretalo, sve je stalo." instrumentalno gledano ima puno namjernih zahvata u promjeni dinamike kako bi se izbjegla monotonija.
Hahah wow, u usporedbi s Playgroundom, u mojoj glavi, "sve se kretalo i sve je stalo." je minimalan s promjenama u dinamici, pa me ovaj pogotovo iznenadio ful. Vjerojatno ovisi o kojoj dinamici pričamo.
Rekla bih da su monotonija i repeticija na početku bile moj najveći strah. Najviše sam se bojala da ne napravim nešto što sam već napravila i da napravim nešto što je nezanimljivo. Glavna misao vodilja mi je bila da sve mora biti stalno inovativno, slučajno da nije repetitivno, što je u biti baš dječje i početničko razmišljanje. Smatram da su preobrati i nagle promjene nekako dio mog potpisa i volim se ekstremno igrati s dinamikom, volim i takvu glazbu. No, rekla bih da je nekako moj rast kao producentice bio da se učim sve više prepoznati kada je pravi trenutak za te preobrate, a kada treba pustit da pjesma samo teče. Na ozbiljno promišljanje o repeticiji i mojom opsjednutošću s naglim promjenama me bacio Autechre i NTS sessions. To je baš bilo ludo otkrivanje ljepote minijaturnih promjena u pozadini. Zaključno, smatram da je dobra repeticija jako zajebana za dobiti, a da monotonija u dobroj produkciji ne postoji jer se dinamika uvijek negdje događa, samo nekad jako vidljivo i direktno u lice, a nekad totalno u pozadini.
U Hrvatskoj se prvi put u dugo vremena jasnije nadziru oblici elektronske glazbe koji nisu nužno vezani uz sad već klasične forme poput housea, techna ili breakbeata, već imaju obrise postklupske kulture. Koliko je za to zaslužan Internet? Čini mi se da bez utjecaja interneta i fenomena poput Vaporwavea ne bi bilo ni ovog vala mladih producenata i producentica čiji rad često reflektira razne internet estetike.
Cijenim žensko lice, iako nas je stvarno malo. Voljela bih da nas je više, mislila sam da je depra među instrumentima, ali tu je još veća.
Slažem se da je Internet sigurno pridonio stvaranju tzv. kućnih producenata jer sam mogla puno toga naučiti na internetu uz relativno malo novaca. O fenomenima poput Vaporwavea znam malo, tu bi varboska bio puno više legit osoba za pričanje. Ali sigurna sam da, kako i mainstream svijet crpi utjecaje izvana putem medija, tako sigurno i ovaj više underground svijet živi na internetima i tamo se razvija. Pogotovo jer mu često nisu dostupni mainstream mediji poput televizije i radija. Soundcloud je carstvo elektronike i mase bolesno zanimljivih talentiranih ljudi koji često znaju postojati samo tamo i na bandcampu. Za kontekst Hrvatske, uz Internet mislim da su jako zaslužni i organizatori koji se trude dovesti postklupska imena ovdje i prezentirati elektroniku koja nije techno i house. Tako da skidam medalju VOLTA ekipi, Živoj muzici, ZEZ festivalu, ali i Illectricity festivalu koji su isto godinama njegovali drugačiju elektroniku.
Kako je došlo do remix EP-ja Playground Hustle? Koliko dijelova planirate budući da je prvi naslovljen "Vol.1"?
Već neko vrijeme razmišljamo o tome jer se meni oduvijek sviđao koncept remixanja, a to mi se čini i kao odličan način za povezivanje s drugim artistima na sceni. Kako se dogodila karantena i lockdown zaključile smo da je sad dobro vrijeme za online povezivanje s drugima. Drago nam je što su praktički svi koje smo imali na umu pristali sudjelovati. Za sada su planirana dva. Drugi bi trebao uskoro ugledati svjetlo dana.
Koji te albumi i izvođači privlače u posljednje vrijeme i zašto?
Odbijam prihvatiti Deezer i Spotify kao opcije za slušanje, odnosno mobitel kao izvor muzike tako da ti mogu reći da postaje sve teže nabaviti glazbu za mp3 pa se često vratim na nešto što sam prije slušala. Nedavno sam nanovo otkrila Rinou. Od novijih stvari puno sam u zadnje vrijeme slušala Duu Lipu, Hayley Williams i ZEBRA KATZ. Pripremam se kad uhvatim nekih sat vremena mira zasjest i pozorno poslušat Carcass EP od Obsequies, frend mi je pustio dio prve stvari i apsolutno je nešto nevjerojatno. Prije dva mjeseca. Malo me sad ovo zbediralo kolko mi treba da ubacim neš novo na redovnu plejlistu, al tak je to uz redovan posao i vlastitu produkciju.
Rinoa je stvarno čudo, neponovljiv post metal core bend koji je nažalost izbacio samo jedan EP i album i prestao postojati. Tople preporuke svima za poslušati. Hayley Williams pratim od srednjoškolskih dana, Paramore je moj bend za poslušat kad želim bit nostalgična i vesela, a Petals for Armor kao njen novi zvuk mi je baš sjeo, pitak je, a ima dubinu, basist je vrhunski, sviđa mi se spoj elektronike i organskog, jebeno mi je njen vokal obrađen itd. ZEBRA KATZ i album LESS IS MORE je baš odlično ostvarenje sirovog basastog repa, volim kada netko uspije s toliko malo elemenata raditi zanimljivost cijelo vrijeme. Uz ZEBRA KATZ treba spomenuti i Ecko Bazz i njegov mali EP Kyusa Embela, vrhunske trake. A za Duu Lipu je vrijeme da si svi priznamo da radi izvrstan pop i da nema ništa loše u dobrom popu.
Koje je podrijetlo imena "tonota" i zašto se piše malim slovom?
tonota je bila čak ideja naziva i za projekt mene i Megi, ali smo obje zaključile da nam više za zajednički projekt leži Playground Hustle. Nastala je slučajno u nekom obrtanju slova i riječi (ton + nota = tonota) što mi se jako dopalo. Prvo sam tako nazvala jedinu solo pjesmu na prvom EP-ju Pikule Playgrounda, a onda sam spontano taj naziv počela koristiti za svoje solo nastupe. Sviđa mi se što sam uspjela smisliti naziv koji bar malo navodi da se nalazi žena iza imena. Piše se malim slovom jer smo tijekom dizajniranja vizualnog identiteta tonote dizajnerica i ja zaključile da nam puno ljepše izgleda kad je cijela riječ napisana malim slovima. So deep :D. Na tragu toga i "sve se kretalo i sve je stalo." se isto piše malim slovima jer mi vizualno bolje izgleda.
Comments