Search

Soundtrack za (ne)ugodno starenje

Melodijski i atmosferski ujednačen, ovo je album kojem se na tehničkoj površini može malo toga prigovoriti. S druge strane nudi jako malo varijacije ili nepredviđenih, istinski neočekivanih trenutaka.

I Am Easy to Find (4AD, 2019.)


Osmi album The National predstavlja ne samo njihovo zvukovno i aranžmanski najambicioznije ostvarenje dosad nego i gotovo alergijsku reakciju na često upućivanu kritiku, barem do nedavnog "Sleep Well, Beast", da se bend i ne mijenja previše. S tom su se konstatacijom borili uglavnom pojačanom, ali i vrlo dobro integriranom dozom elektronike u aranžmanima, no ovdje odlaze korak dalje. Prepoznatljivi energično-rezignirani bariton Matta Berningera kontrastira omanja vojska gostujućih vokalistica (Lisa Hannigan, Sharon Van Etten, Mina Tindle, Gail Ann Dorsey, Kate Stables i Brooklyn Youth Chorus). Kad se toj odluci pridodaju i raskošni gudački aranžmani, krajnji rezultat predstavlja manje klasični gitarski album, a više soundtrack ili čak radio dramu. S obzirom da je uz bend producent albuma i redatelj Mike Mills, koji je album popratio 24-minutnim filmom koji funkcionira poput kakvog kondenziranog ostvarenja Terrencea Malicka, takav stilski smjer zapravo i ne čudi.


Pravo je pitanje mogu li pjesme izdržati silu takve ambicije i jednosantno trajanje albuma? A odgovor nije jednoznačan. Kao komad lagano melankolične glazbe za raspoloženje "I Am Easy to Find" funkcionira gotovo besprijekorno. Melodijski i atmosferski ujednačen, nošen prekrasnim aranžmanima, ovo je album kojem se na tehničkoj površini može malo toga prigovoriti. S druge strane, sa 16 pjesama isprekidanih ženskim glasovima kao svojevrsnim komentatoricama zbivanja u Berningerovim sredovječnim reminiscencijama, album nudi jako malo varijacije ili nepredviđenih, istinski neočekivanih trenutaka. Kao očekivana usporedba nameće se neki kasniji album Leonarda Cohena oslobođen stava "ne zanima me što su aranžmani totalni kič" ili pak zamišljeno U2 ostvarenje bez mesijanskog kompleksa. Čini mi se ipak da je bend više ciljao na post-Bill Berry fazu R.E.M.-a, samo bez emocionalne ranjivosti Michaela Stipea.



Unatoč svemu, "I Am Easy to Find" predstavlja bend koji se razvija kako najbolje zna. Ako ništa drugo, puno je bolje da prihvate svoju dob i rade zrelu i raskošnu glazbu, nego da snime pseudomladenački album.

0 views

​ I might be wrong: blog © Karlo Rafaneli, 2020.

  • Facebook - White Circle
  • Twitter - White Circle
  • Instagram - White Circle
  • LinkedIn - White Circle
  • YouTube - White Circle
  • Bandcamp - White Circle