Nakon ovakvog zrelog i ujednačenog albuma, Šumski bi trebali razmisliti o tome da se u civilizaciji zadrže ipak malo duže od uobičajenog sporadičnog pojavljivanja.
Ostrvo ledenog kita (Geenger, 2018.)
Peti album Šumskih stiže nakon petnaest diskografske pauze i to u proširenoj postavi benda. Unatoč promjenama, album stilski nije pretjerano različit od jako dobrog prethodnika "Ronioci" iz sad već davne 2003. Šumski ponovno sviraju svoju specifičnu, ali jako odmjerenu mješavinu novog vala, psihodeličnog rocka, kraut rocka i duba, a ovog puta je posebno naglašen i utjecaj afrobeata čineći pjesme istodobno plesnijima i meditativnijima.
Naslovljen poput kakve izgubljene epizode "Zagora", album ima obrise vrlo specifične nostalgije, one koje ne glorificira prošlost već prije odaje žaljenje za protokom vremena. Svi ovdje prisutni elementi emitiraju svijest o sredovječnosti, od vrlo jasne i definirane mješavine utjecaja koji zaobilaze trendove do jasno intoniranih stihova poput:
Prijatelji se sele na selo
a neki sreću traže u manjem gradu
prijatelji sada žive zdravo
prijatelji jedu zdravu hranu
prijatelji se povlače u sebe
prijatelji su daleko od mene.
Unatoč natruhama društvene kritike i odbljeska pesimizma, na "Ostrvu ledenog kita" nema velikog mjesta za svakodnevne probleme. Upravo suprotno, album koncipiran baš kao bijeg od njih. Opušteno, ali nikad banalno, u pitanju je ostvarenje koje zrači guštom sviranja, a sve kulminira u sedmominutnoj naslovnoj pjesmi koja posebno naglašava impresivnu međuigru perkusija i slojevitih, zakučastih gitarskih linija, prisutnoj u nešto manjoj mjeri i na ostatku albuma. Nakon ovakvog zrelog i ujednačenog albuma, Šumski bi trebali razmisliti o tome da se u civilizaciji zadrže ipak malo duže od uobičajenog sporadičnog pojavljivanja.