Mješavina optimizma i melankolije, staromodnog i suvremenog na novom albumu zvuči jednako vitalno kao i prije pa se stoga ne čini da je kraj naročito blizu.
And Nothing Hurt (Fat Possum, 2018.)
Iako nosi nadimak Spaceman, a njegova diskografija uključuje naslove poput "Taking Drugs to Make Music to Take Drugs To" ili "Ladies and Gentlemen We Are Floating in Space", Jason Pierce radi glazbu koja je prilično humana, organska i topla. Tijekom karijere bilo s Spacemen 3, bilo s Spiritualized, Pierce je istraživao nevidljive veze između gospela, bluesa i psihodeličnog rocka, nekad s više, nekad s manje uspjeha, ali uvijek s osebujnom mješavinom garažne rock skromnosti i himničkog, gotovo simfonijskog intenziteta.
Osmi album Spiritualized odličan je primjer takvog pristupa. Premda velikim djelom snimljen u Pierceovoj sobi, "And Nothing Hurt" posjeduje grandiozan zvuk koji je u najboljem smislu spoj pristupa wall of sound Phila Spectora i ekspresivnog minimalizma The Velvet Underground. Pjesme su jednostavne, pristupačne, oslonjene na dobro poznate pop tradicije posljednjih stotinjak godina, a opet su duboko osobne i ekscentrične načinom koji nije nametljiv ni neprirodan već jednostavno utkan u rukopis uporno stvaran posljednja tri desetljeća.
"And Nothing Hurt" krasi teško opisiv osjećaj finalnosti. Pierce se oprezno osigurava u slučaju da ostvari svoju najavu o tome kako je u pitanju posljednji album Spiritualized, ali njegova mješavina optimizma i melankolije, staromodnog i suvremenog zvuči jednako vitalno kao i prije pa se stoga ne čini da je kraj naročito blizu. Nakon "Songs in A&E" iz 2008. i "Sweet Heart Sweet Light" iz 2012. koji su govorili o borbi s bolešću i suočavanju s vlastitom smrtnošću, nije ni čudno da "And Nothing Hurt" zvuči daleko pomirenije i smirenije. No kad "Sail On Through" zatvori album, ostaje dojam konačnosti, ali konačnosti nad kojom se, unatoč zaokruženosti i ovog albuma i diskografije Spiritualized, ipak nadvija jedan dobrodošao znak upitnika.
Comments