"Nadiru" predstavlja gitarističku glazbu u njenom najčudnijem, najbizarnijem, često najboljem i ponekad izrazito pretencioznom izdanju. No u tom i leži ljepota ovakvog ostvarenja, koje ostavi trajni upitnik nad glavom i navede vas na još slušanja.
Spiridon - Nadiru (Slušaj najglasnije, 2020.)
Treći, dugoočekivani album Spiridona "benda iz Makarske iako nitko nije iz Makarske" jedno je od onih ostvarenja za koje se morate zapitati "odakle je ovo došlo". Ako su prva dva albuma bili korektna, a povremeno i zanimljiva adolescentska verzija relativno očekivanih post punk i novovalnih utjecaja, onda "Nadiru" predstavlja skok u nepoznato. Hermetičnost je oduvijek bila prisutna u bendovom izričaju, no ovdje je izašla u prvi plan, ne samo kroz tekstove prepune literarnih, povijesnih i popkulturalnih referenci, nego i kroz samo glazbu koja zadržava post punk prizvuk i energiju, ali ubacuje gotovo apokaliptični, world music element. U tom smislu "Nadiru" koncepcijski nalikuje na podcijenjeni "Flowers of Romance" Public Image LTD-a, premda su ove pjesme oslonjene na daleko čvršće strukture.
Pojedne pjesme zvuče spoj prekooceanske indie rock tradicije kasnih osamdesetih i regionalnih bendova iz istog razdoblja. Ne možete li zamisliti spoj The Replacements s Leb i sol, poslušajte "Neba Konac". Pjesme poput "Marame", "Pojeli ga Crvi" pak odvodi taj Balkan rock element još dalje u alternativni svijet u kojem je Marko Perković Thompson odrastao kao gothic rock klinac na pločama Bauhausa i Joy Division te romanima Camusa i Dostojevskog. "Nadiru" je u tom smislu izrazito apsurdističko ostvarenje, kao nekakv postmoderni konglomerat svih mogućih yu rock utjecaja, album izvan vremena. Ne bi bilo pošteno reći da je ovo, unatoč primjetnim raznorodnim utjecajima, retro ostvarenje jer je njihova kombinacija toliko tvrdoglava i samosvojna da stvara vrlo osoban i na momente teško prohodan autorski svijet. "Nadiru" predstavlja gitarističku glazbu u njenom najčudnijem, najbizarnijem, često najboljem i ponekad izrazito pretencioznom izdanju. No u tom i leži ljepota ovakvog ostvarenja, koje ostavi trajni upitnik nad glavom i navede vas na još slušanja.
P.S. Ova ekipa u nešto proširenom i mutirajućem sastavu ima niz improviziranih ad hoc albuma pod nazivom "Zamišljeni likovi i nepravda" pa bacite uho i na to ako vam se ovo sviđa.