Do samog kraja novi album Sleater-Kinney postaje puno više od solidnog albuma jednog jako dobrog veteranskog benda i pretvara se u podsjetnik na turbulentna vremena u kojima živimo, ali i upozorenje na ona koja tek dolaze.
The Center Won’t Hold (Mom & Pop, 2019.)
Deveti album Sleater-Kinney predstavlja promjenu za bend na nekoliko razina. Dugogodišnja bubnjarica Janet Weiss napustila je bend uoči objave iako je odsvirala album. Zvuk albuma pod značajnim je utjecajem producentice Annie Clark poznatije kao St. Vincent. No, unatoč tim vidljivim promjenama, "The Center Won’t Hold" i dalje je nastavak bendovog energičnog indie rocka oblikovanog punk nasljeđem.
Dvojni vokali Carrie Brownstein i Corin Tucker još uvijek su glavna atrakcija benda, nervozni, emotivni i nježni u isto vrijeme, kao da nisu ni načeti s više od dva desetljeća karijere. Instrumentalno gledano, koliko god album imao natruha electro rock obilježja St. Vincent zbog kojih Sleater-Kinney namjerno zvuče rigidnije nego prije, i dalje zadržavaju izravnost prijašnjih ostvarenja.
Relativnu promjenu u estetici prati i tematska okosnica albuma. Iako još uvijek čvrsto upada u njihovu poznatu praksu riot girrl "osobno je političko", prošarana je izrazito modernim osjećajem tehnološke tjeskobe, nepredvidljive političke situacije i općenite individualne i kolektivne nesigurnosti. Naslovna pjesma i singl "The Future is Here" predstavljaju dva lica tog narativa. Prva je nervozna, gotovo industrial lamentacija o stanju svijeta, a druga je napeta polubalada o pokušaju održavanja odnosa kroz ekran pametnog telefona. Obje povezuje osjećaj bespomoćne ljudskosti izgubljene u kaosu nepreglednog razvoja.
Na sličnom tragu, ali još izravnije Sleater-Kinney zaključuju album klavirskom baladom koja se eksplicitno poziva na svjedočenje Christine Blasey Ford protiv Bretta Kavanaugha. U trenutku kad Tucker izusti
I really can't fall apart right now
But it hits me too close to the bone
I thought I was all grown up right now
But I feel like I'll never be done
"The Center Won’t Hold" postaje puno više od solidnog albuma jednog jako dobrog veteranskog benda i pretvara se u podsjetnik na turbulentna vremena u kojima živimo, ali i upozorenje na ona koja tek dolaze.