Public Enemy - Fight The Power (2020 Remix) feat. Nas, Rapsody, Black Thought, Jahi, YG & QuestLove
Nakon 22 godine Public Enemy se vraćaju na Def Jam, etiketu s koje su potekli i s kojom su skupa rasli krajem osamdesetih. Nakon godina provedenih na rubu bilo kakve relevantnosti, ranije su ove godine objavili "State of the Union (STFU)", singl koji je vratio dobar dio stare energije. Sada su, tik pred novi album koji izlazi krajem mjeseca, izbacili remiks svoje najpoznatije pjesme pretvoren u impresivni posse cut. Puno prije "Black Panther", "Fight The Power" i film koji je promovirala - "Do The Right Thing" Spikea Leeja - bili su primjer onoga što se često glamurozno naziva "Black Excellence".
Razlika je naravno u tome što su Public Enemy u svojim najboljim izdanjima uvijek bili otvoreno antiimperijalistički, antiautoritarno nastrojeni pa im nije trebala pseudorojalistička priča da bi pokazali svoj stav i ponos. Najpametnija stvar kod ovog remixa što su prepoznali nevjerojatnu snagu originalnog refrena, a istodobno pametno prepustili stihove gostujućim MC-jevima koji prolaze kroz povijest i sadašnjost afroameričke borbe.
Svi gosti su izvrsni, no posebno se izdvaja eksplozivna Rapsody koja izlazi iz okvira klasičnog antirasističkog narativa i proziva neoliberalni aktivizam očit upravo kroz simbolizam spomenutog holivuskog blockbustera. Njeno "You love Black Panther but not Fred Hampton" direktno se naslanja ne samo na originalnu Chuckovu "Most of my heroes don't appear on no stamps", nego i na tradiciju afroameričke borbe izvan okvira građanskog i liberalnog aktivizma. Za one koje ne znaju, Fred Hampton je tragično ubijeni pripadnik Crnih pantera u šezdesetima, uvjereni socijalist i utemeljitelj multikulturalne platforme "Rainbow Coalition". Njegovo je ime i opredjeljenje bitno baš zato što se klasni aspekt često briše iz povijesti borbe građanska prava, baš kao što se danas fokus pokušava prenijeti na sukob između zagovornika "reda" i navodnih "anarhista". Takav narativ ne samo da neprekidno zanemaruje goruće strukturne probleme SAD-a, nego služi i kao opravdanje kapitalističkih manjkavosti još jednom prebacujući sve na invidualnu odgovornost. U takvim okolnostima ne čudi obnovljeni interes za "Fight The Power" i same Public Enemy pa se nadam da će i pripadajući album pratiti kvalitetu ova dva singla.
Comments