Rijedak splet okolnosti u kojem se skladateljska i izvođačka vještina poklopi sa savršeno kompatibilnim estetskim odabirom čini njihove pjesme izvanvremenskim
Soul Of A Woman (Daptone Records, 2017.)
Posthumni album Sharon Jones i njenog pratećeg benda The Dap-Kings svojom poletnošću i neumornom afirmacijom života posve odudara od zlokobnog narativa kakav su na svojim oproštajnim ostvarenjima ostavili izvođači poput Leonarda Cohena ili Davida Bowiejea. Snimljen u jeku njene borbe s karcinom, "Soul Of a Women" ne djeluje kao produkt osobe čiji su dani odbrojeni, već kao nekog tko živi punim plućima.
Jones i The Dap-Kings još jednom se upuštaju u sjajno balansiran niz balada i poletnijih pjesama izvedenih u za njih karakterističnom retro soul stilu. Vrline i mane ovog ostvarenja ovise samo o točki gledišta, jer je riječ o potpuno izvanvremenskoj glazbi. Kao i većina albuma u koje je umješan Gabriel Roth a.k.a. Bosco Mann, pokretačka snaga Dap-Kingsa i njihove izdavačke kuće Daptone Records, "Soul Of A Women" je mogao nastati u bilo kojem periodu između 1965. i danas. Takva svjesna okoštalost možda bi umanjila snagu manje talentirane pjevačice i manje talentiranog benda, no rijedak splet okolnosti u kojem se skladateljska i izvođačka vještina poklopi sa savršeno kompatibilnim estetskim odabirom čini njihove pjesme izvanvremenskim, umjesto zastarjelim. Svaka od 11 pjesama mogla bi biti singl u nekom drugom glazbenom razdoblju u kojem bi funkcionirao jednako atemporalno kao i ovaj bend pa tako i u ovoj našoj vremenskoj točki tvore nevjerojatno kompaktnu cjelinu.
Sharon Jones ušla je u svijet glazbe s navršenih 45 godina i ovaj album dostojan je testament njenom nesvakidašnjem daru - glasu izvan vremena i prostora, vrlo plastično pokazujući da pop glazba uvijek ima svoj mali, makar skučeni prostor u kojem trendovi i mladost nisu jedino što diktira njen puls.