top of page
Search

Impresivna praznina novog pop punk vala

Ako imalo pratite što se događa u glazbenoj industriji, primjetit ćete da je jedan od dominantnih trendova u posljednje dvije godine povratak pop punka, bolje rečeno njegovog hiperkomercijalnog oblika iz nultih pojačanog crossoverom s produkcijom i izvođačima koji dolaze iz svijeta hip hopa.


Pošto se dobar dio ovog revivala veže za trendove na Tik Toku, stječe se dojam da se radi o nekakvom gen Z fenomenu. No, ako malo bolje razmotrimo situaciju, ovaj ponovni proboj u manistream nije slučajan, niti se dogodio preko noći, a bome ne uključuje samo pripadnike generacije Z.

Budući da nisam fan žanra, ovaj trend mi je prije svega zanimljiv u fenomenološkom smislu. Istina, pop punk je u gitarskom undergroundu živ i zdrav pa su tijekom proteklog desetljeća izvođači poput Joyce Manor, PUP, Jeffa Rosenstocka ili Modern Baseball redovno hvaljeni i od kritike i od relativno malog, ali odanog dijela publike.



No ovdje se ne radi o bendovima koji sviraju 150 koncerata godišnje za publiku od 500 do 1 500 ljudi, a album im uđe u donji dom Pitchforkovog ili Stereogumovog godišnjeg izbora albuma godine. Ovdje se radi trendu koji ide iz srca industrije, vrhunski iskorištava moderne tehnologije i još jednom komodificira supkulturne tendencije svodeći ih na prazni imidž.


Nedavni osvrt Zacharyja Lipeza o naoko ridikuloznoj listi koju je objavio People natjerao me da razmislim o vlastitim stavovima usađenima u dvadesetak godina rokističke indoktrinacije. Kad prosječni glazbeni fan poput mene gleda ovakve stvari, prvo mu na pamet padaju optužbe o nedostatku autentičnosti. No koncept autentičnosti je ionako nešto što nam je prodano kako bismo lakše progutali mit o važnosti pop glazbe. Uostalom, više puta sam napisao, a nije zgoreg ponoviti, kako je i sam originalni punk proizvod jednog menadžera i modne kreatorice pa je u tom svjetlu pomalo smiješno govoriti o autentičnosti, posebice kad su osjećaji bunta ili nezadovoljstva tematizirani u pjesmama kirurški precizno očišćeni od bilo kakvih socio-političkih uzroka.



Najnoviji val pop punka još jednom otkriva nesposobnost glazbene industrije da iznjedri bilo kakav trend koji u većoj ili manjoj mjeri nije recikliranje prošlosti. No, važnije od onog u čemu ne uspijeva je važnije u ono čemu uspijeva, a to se prije svega odnosi na prilagođavanje novim formatima.


Ključna osoba cijele priče vjerojatno je Travis Barker, bubnjar Blink-182, koji je unutar posljednjih godinu dana surađivao s descima izvođača, bilo da se radi o pop punk makeover Machine Gun Kellyja ili pretvaranju mlade tik-tok zvijezde Jxdena u dezinficiranog Sida Viciousa. Barker se u ulozi kuma scene nije našao zbog svoje reputacije sjajnog bubnjara, nego zbog višegodišnjeg iskustva s reality formatima i instinktu prilagođavanja koji je odavno iskazao kroz brojne hip hop kolaboracije. Tu dolazimo do ključa uspjeha - glazbeno, estetski i sadržajno pa čak i po protagonistima, novi val pop punka nije ništa novo. No formatiran u jednostavne dvominutne pjesme koje najčešće čitave zvuče kao refren čini ga idealnim za upotrebu u kratkim videima.


Cinici bi mogli zaključiti kako je to potpuna pobjeda stila nad sadržajem, no samo se radi o vrlo pametnoj prilagodbi. Vizualna komunikacija ionako je pobijedila sve ostale oblike izražavanja, no to ne znači da joj i dalje ne treba soundtrack. U tom smislu suvremeni pop punk savršen je način da se kaže puno, a ne kaže ništa. Osim ako niste Olivija Rodrigo, ali o njenom zastrašujuće uspješnom i na više načina fascinantnom debiju drugom prigodom.



604 views

Recent Posts

See All

4 comentários


Tomislav Brčić
Tomislav Brčić
28 de jul. de 2021

Nadalje hiperprodukcija i hiperpristupačnost stavljene u hiperprostor(internet) dovode do potopa bilo kakvog novog zvučnog djela jer je hiperprostor postao digitalno more u koje potencijalni slušalac uroni i bira medijski materijal za slušanje. Mladi izvođači vise na internetu kao ponuda (free offer) i čekaju uz jutarnju kavu da im se netko javi za interes njihova djela koje može postati popularno ako skupi dovoljno like klikova da bi to trajalo jedan dan ( idealan naslov "Impresivna praznina" jer nemaju dovoljnu podršku fanova koji surfaju i nalaze druge favorite te odmah iste sekunde zaborave stare). Radio open air play bilo je pravilo koje su morali proći stari glazbenici sa svakom svojom pjesmom makar bili već popularni (Presley, Sinatra, BBKing, Dolly Parton) da bi…


Curtir
Tomislav Brčić
Tomislav Brčić
29 de jul. de 2021
Respondendo a

Zaintrigirao me je početak naslova "Impresivna praznina...". Etabilirana estetika da, jer kroz ustanovljen sustav kroz koji mladi umjetnik mora proći uvijek ima svoja pravila i etabilirane grupe ljudi sa svojim stilom koji se kroz duža razdoblja mijenja. Intrigrira me i hip hop i crossover i rezultat koji ostavlja na fanove i slučajne slušaoce mada me smeta dvominutni sadržaj (npr. prvi izbor "my ex's best friend") jer definitivno mlade snage ne streba sputavati toliko da se krati pjesma ili nastup, jer onda pada kreativna snaga, a uprao je kreativnost svih glazbenih žanrova u njihovim počecima donijela rezulate koji se i danas valoriziraju i cijene.

Curtir

Tomislav Brčić
Tomislav Brčić
22 de jul. de 2021

Tu se prije svega vidi pristupačnost vizualnog i slušnog djela za prikazivanje-prepristupačnost. Ako su se starije generacije mladih buntovnika iz '60 ih prošlog stoljeća dizali nejdjeljom ujutro (nakon obaveznih tuluma cet-pet-sub) da bi slušali Radio Luxemburg i skupljali novce od prvih šljakerskih poslova da bi frend preko ekskurzije u Italiji i Austriji nabavljao nove LP ploče- Stariji fanovi su čekali u redu da bi slušali svoju omiljenu pjesmu ili grupu (čekanje je želja koja pojačava interes za vizualno i slušno djelo-kad se konačno čuje ne prestaje interes i to se nastavlja)

Danas je suprotno jer upravo ta prepristupačnost na medijskim platformama smanjuje želju jer želja dolazi odmah iste sekunde na mediju koji držimo u rukama (mobitel, iphone)i nakon konzumiranja to…


Curtir
bottom of page