Search

Pet u žanru: spiritual jazz

Updated: Sep 8

Ovu podvrstu avangardnog jazza, nastalu sredinom šezdesetih poglavito pod utjecajem glazbene i duhovne filozofije Johna Coltranea, karakterizira oslanjanje na različite religijske prakse, upotreba egzotičnih instrumenata i ekstatičnih elemenata free jazza.


Osim religijskog značenja, stil je bio usko vezan i za afroamerički građanski pokret toga doba. Elementi spiritual jazza, posebice njegovi ezoteričniji aspekti, održali su se do danas kroz klasičnu jazz formu, fusion ili ambient i new age glazbu.


John Coltrane - A Love Supreme (Impulse!, 1965.)

Postoje albumi koji su sjajne kolekcije pjesama, baš kao što postoje albumi koji su prije svega iznimne cjeline. Coltraneov "A Love Supreme" vjerojatno je najbolji primjer potonjeg. Podijeljena u četiri dijela, bolje rečeno stavka, naslovna skladba je sinteza cijele autorove bogate i nevjerojatne ostavštine. Premda ima još podosta remek-djela u svojoj diskografiji, na "A Love Supreme" se Coltrane izdignuo iznad kategorije briljantnog tenor saksofonista, aranžera, vođe asambla pa čak i kompozitora te stvorio mistično djelo koje zvuči upravo toliko transcendentalno i univerzalno koliko naslov sugerira. Ovo nije samo obavezna lektira za ljubitelje jazza (i one koji će to postati), nego prije svega album koji svakom svojom minutom svjedoči o najpozitivnijim i najuzvišenijim aspektima ljudskog roda, a to je stvarno dragocjena rijetkost.


Pharaoh Sanders - Karma (Impulse!, 1969.)

Saksofonist Pharaoh Sanders svirao je s Coltraneom u prvoj polovici šezdesetih, a 32-minutna "The Creator Has a Master Plan", skladba koja zauzima ogromnu većinu ovog albuma, može se smatrati njegovim odgovorom na "A Love Supreme". Prva polovica ove gigantske pjesme je gotovo radiofonična - snažna melodija, mantrični vokal bubnjara Leona Thomasa, hipnotički ritam i bogate slojevite perkusije, no u drugoj polovici bend uleti u free jazz dio i odjednom se čini da stvoritelj nije imao toliko čvrst plan te da je i sam bio veliki improvizator. Impresivan album koji je ujedno i sjajna metafora za idealistično-kaotično razdoblje u kojem je nastao.


Max Roach - Lift Every Voice and Sing (Atlantic, 1971.)

Bubnjar Max Roach autor je jednog od najeksplicitnije politički orijentiranih jazz albuma u povijesti, "We Insist!" iz 1960., no "Lift Every Voice and Sing" svoju društvenu angažiranost uparuje s dubokim religioznim nabojem. Snimljen u suradnji gospel zborom J.C. White Singers, album sadrži verzije šest tradicionalnih pjesama od kojih gotovo svaka ostavlja dojam neobuzdanog spoja vjerske ekstaze i vrlo stvarnih svjetovnih nevolja. Zbor i svirači zvuče frenetično predano i motivirano pa “Lift Every Voice and Sing” djeluje puno aktualnije i snažnije nego što bi se očekivalo od klasičnog gospel albuma. Tome uvelike pridonosi i činjenica što se bend i pjevači rijetko sudaraju te ostavljaju jedni drugima dosta prostora, no kad se susretnu onda je to obično trenutak od kojeg se zidovi tresu. Fenomenalan album.


Alice Coltrane - Journey in Satchidananda (Impulse!,1971.)

Bilo bi nepošteno reći da je četvrti album harfistice i pijanistice Alice Coltrane nastao u sjeni njezinoga pokojnog supruga Johna Coltranea, no i bubnjar Rushid Ali i saksofonist Pharaoh Sanders, kao i sama Alice Coltrane svirali su u njegovim sastavima. To je čak jasno označeno u skladbi "Something About John Coltrane", no "Journey in Satchidananda" mimo te posvete i tih konekcija zapravo ne zvuči kao album Johna Coltranea, bar ne onakav kakve je stigao snimiti. Ako ćemo biti skroz fer, ovaj album sa svojim dubokim kontrabasom Cecila McBeeja i manje uobičajenim instrumentima poput tampure i ouda podosta odudara od konvencionalnog poimanja jazza. Njegov duboki hipnotični groove i sugestivna atmosfera kao da najavljuju downtempo i chill out maniju kasnih devedesetih i ranih nultih, no sve je izvedeno bez najmanje natruhe kiča kakav vežemo uz te stilove.


Don Cherry - Organic Music Society (Caprice, 1972.)

Kao i Alice Coltrane, i trubač Don Cherry je pionir spajanja jazza s onim što će kasnije biti globalno prepoznato kao world music. Organic Music Society je transdecentalno lijepa ploča na kojoj Cherry uz trubu svira i harmonij ključan u kreiranju specifične, "zemljane" atmosfere na koju se potom grade ostali zvukovni elementi. Nastao pod vidljivim utjecajem minimalističkog kompozitora Terryja Reilyja, u pitanju je album koji je svojim neuhvatljivim spojem iskonskog i futurističkog umnoge predvidio fourth world music eksperimente Johna Hassella i Briana Ena iz osamdesetih, ali i tematski i zvukovno nagovijestio utopijski multikulturalni svijet u kojem se različite kulture spajaju u jednu nerazdvojivu cjelinu.


​ I might be wrong: blog © Karlo Rafaneli, 2020.

  • Facebook - White Circle
  • Twitter - White Circle
  • Instagram - White Circle
  • LinkedIn - White Circle
  • YouTube - White Circle
  • Bandcamp - White Circle