Search

Now playing: Porridge Radio, Craig Finn, Gospel, Lykke Li, Everything Everything...

Nešto mirniji tjedan s puno dobrih, manjih izdanja.



Porridge Radio - Waterslide, Diving Board, Ladder to the Sky (Secretly Canadian)

Prethodni album britanskog indie benda Porridge Radio bio je hvaljeni “Every Bad” koji je imao peh da je izašao u ožujku 2020.,nekoliko dana prije globalnog lockdowna. “Waterslide, Diving Board, Ladder to the Sky” kao da tu propuštenu priliku želi ispraviti stvarajući gotovo stadionski naboj. Zamislite spoj sirove emocije ranih The Bright Eyes i ekspresivnosti ranih Dresden Dolls i dobit ćete manje više ono što Porridge Radio izvode na ovom albumu. ⟳


Craig Finn - A Legacy of Rentals (Thirty Tigers)

Ako su albumi The Hold Steady svojevrsni roman u nastavcima, onda su solo albumi Craiga Finna zbirke kratkih priča. “A Legacy Of Rentals” još je jedna suradnja s producentom Joshom Kauffmanom koji njegovim elaboriranim pričama podaruje topli zvuk nostalgičnog no nikad otrcanog heartland rocka. No glavna atrakcija je ipak fina Finnova karakterizacija likova kojima pristupa toliko opipljivo i trodimenzionalno da vam se do kraja pjesme čini da ih poznajete. ⟳


Gospel - The Loser (Dog Knights)

Drugi album njujorškog post hardcore benda dolazi nakon 17 godina pauze. Pjesme su redom ekstatične i oslonjene na međuigru klavijatura i ostatka benda. Sve skupa zvuči kao da su Thursday i Rush spojen u jedan bend. Jedina zamjerka su relativno slične strukture pjesama, ali Gospel to nadoknađuju iznimnom energijom. Izvrsno. ⟳


Lykke Li - Eyeye (Pias)

Svjesni potez povlačenja u početni položaj nakon neuspješne tranzicije u čiste pop vode s prošlim albumom “So Sexy So Beautiful” švedske kantautorice Lykke Li nažalost djeluje prazno i kalkulirano. istina, Li i stari suradnik Björn Yttling iz Peter, Bjorn & John slažu niz lijepih, usporenih lo fi zvučnih pozadina, no umjesto željene emocionalne poplave ovaj album uglavnom izaziva dosadu jer se jako teško identificirati s nizom vrlo apstraktnih ljubavnih žalopojki koje Li ovdje servira pod pjesme.


Everything Everything - Raw Data Feel (AWAL)

Britanski art pop bend Everything Everything na svom šestom albumu zvuči istodobno hektično i plesno. Taj slučajni ili namjerni kaos u zvuku ih istodobno čini zanimljivijim, ali i teže uhvatljivim od sličnih bendova poput Foals ili Hot Chip. To nije nužno zamjerka, no sve bi moglo i koheretnije da album ne traje potpuno nepotrebnih sat vremena. ⏯





Cave In - Heavy Pendulum (Relapse)

Ovaj album ne samo da ne bi trebao biti ovoliko dobar, nego ne trebao postojati. Prethodni album Cave In zvao se “End Transsmissions” i obilježio je preranu smrt basista Caleba Scofielda. Njegove ideje su iskorištene i na nekoliko pjesama “Heavy Pendulum”, a bas je preuzeo Nate Newton iz Converge čiji je gitarist Kurt Ballou i producirao ovaj album. Time je potvrđena dugogodišnja bratska veza između dva benda. Uostalom, frontman Stephen Brodsky sudjelovao je na njihovom lanjskom albumu “Bloodmoon”. “Heavy Pendulum” najviše obitava u vodama koje se danas zovu heavy shoegaze, a zapravo je istovremeno melodični, žestoki i psihodelični hard rock koji podosta duguje alter rocku ranih devedesetih. Refreni su veliki, rifovi prizivaju spotove u kojima bendovi svira u pustinji, cijeli modus operandi je itekako pozna, no to ne znači da se nisam zapitao više puta tijekom ovih sat vremena zašto više bendova ne zvuči ovako moćno i strastveno. ⟳


Primitive Man - Insurmountable (Closed Casket Activities)

Trio Primitive Man već skoro desetljeće stvara ružnu, bučnu i generalno vrlo odbojnu glazbu. Njihovo najnovije izdanje “Insurmountable” ljepljiva je i organska mješavina funeral dooma, sludgea, dark ambienta i noisea koja vas tijekom svojih 38 minuta izaziva da pritisnete “stop” no to je ujedno i glavna poanta ovakve glazbe. Rekao bi da je previše oslanjanja na teksturalnu ulogu feedbecka no koga briga, ovo nije tip izdanja koje se sluša zbog kompozicije ili čak rifova nego osjećaja koji izaziva, a on nije tako čest čak ni u ekstremnom metalu. ⏯


Congotronics International - Where’s The One? (Crammed Discs)

Jako dopadljiva studijsko-koncertna kombinacija supergrupe sastavljene od članova Konono No 1, Kasai Allstars, Deerhoof, Wildbirds & Peacedrums, Skeletons i kantautorice Juane Moline. Naravno da je za očekivati da će bend od 19 članova s četiri kontinenta zvučati kaotično i naravno da kaosa i improvizacije ne nedostaje, no zapravo začuđuje koliko su se različiti stilovi sviju uključenih spojili u jedan prekrasan ekstatični, i apsolutno pozitivan šareni nered koji kad ga čujete totalno ima smisla. Hoćemo još!


Belle & Sebastian - A Bit of Previous (Matador)

Jedanaesti album škotskih indie giganata očigledno je zamišljen kao “povratak u formu” nakon pola ili više desetljeća odvajanja od njihove dobitne formule slatkasto-gorkog baroknog popa. Sve bi bilo puno bolje kad Stuart Murdoch ne bi fraze poput “If they're shooting at you kid/ You must be doing something right” ispaljivao lakoničnom nezainteresiranošću zbog koje mi dođe da uletim u zvučnik i opalim mu jednu preko ušiju.


Shabaka - Afrikan Culture (Impulse)

Solo EP produktivnog Shabake Hutchinsa iz Sons of Kemet, Comet is Coming i Shabaka & the Ancestors dopadljiv je komad ambient jazza uglavnom izvedenog na raznim puhačkim instrumentima. Zvuk je detaljan iako prilično meditativan pa je jedina zamjerka zapravo pomalo nepravedna budući da se radi o iznimci u odnosu na standardno djelovanje u bendovima.

72 views