top of page
Search

Now playing mini: Metallica, boygenius, Latto, The Album Leaf, Polo G...

Veliki, mali i oni između.



Metallica - if Darkness Had A Son

Što god napravili, čini se da Metallica uvijek gube u očima svojih fanova. Kad se poigravaju s formulom kao na “St. Anger” i “Lulu” onda su smeće, ako se pak čvrsto drže, onda recikliraju. Najveće čudo je ionako da ovaj bend još uvijek postoji. Treći singl s nadolazećeg albuma “72 Seasons” hibrid je zvuka s “Black” i “Load/ Reload”. Kirk ima uvijek iste solaže, groove je repetitivan, a Hetfield se i dalje bori s istim starim demonima opisanim dobro poznatim adolescentskim stilom iako je zagazio u šezdesetu. Taj zastoj u razvoju ujedno krije i šarm ovog benda, od srednje škole do penzije zapravo se nisu puno promijenili. Za razliku od slično dugovječnih U2, ne utvaraju si da će njihova glazba spasiti svijet. Svirali su na svih sedam kontinenata, koncertna su atrakcija i preživjeli su četrdeset godina dobrih i loših faza. Onima kojima se ne sluša nova Metallica uvijek ostaju bendovi poput Godsmack ili Five Finger Death Punch, koji ne bi ni postojali bez megauspjeha “Blacka”. Sigurno su puno svježiji.


boygenius - Not Strong Enough

Julien Baker, Phoebe Bridgers i Lucy Dacus kao boygenius imaju neku posebnu energiju koja nadilazi njihove vrlo promišljene i pažljivo definirane stilove. Radost zajedničkog sviranja se itekako osjeti, kako u žustroj instrumentalizaciji, tako i sjajnoj vokalnoj međuigri. Sve skupa rezultira nešto poletnijim zvukom nego što smo navikli od sve tri uključene izvođačice pa možda vizualna referenca na Nirvanu na nedavnoj naslovnici The Rolling Stonea i nije samo puko podjebavanje starijih muških kolega. “Not Strong Enough”je četvrti singl s nadolazećeg studijskog debija i sve što imam za reći je da jedva čekam 31.3.


Latto - Lottery

Iza glupog puna na ime izvođačice krije se već izlizana disco pop varijanta popularna posljednjih godina i flow kakav po kreativnosti zasjeni Pitbulla. Molim vas da mi ne pričate o podivljalom stanju “cancel culture” dok sve ove pop izvođačice potpisuju za menadžment Dr. Lukea i nižu hit za hitom.


The Album Leaf - Afterglow feat. Kimbra

Nije mi baš najasnije što Jimmy LaVelle odnosno The Album Leaf izvodi na promo ciklusu nadolazećeg studijskog albuma. I ova pjesma i “Near” s Bat For Lashes su blijedi, dosadni pokušaji nekakvog sofistinciranog downtempa ili chillouta koji je u modi zadnji put bio bio prije dvadesetak godina.


Polo G feat. Future - No Time Wasted

Polo G ima melodičan flow koji savršeno ide preko namjerno kičastih, sentimentalnih instrumentala. Lako je ovakvo nešto prozvati Richardom Marxom ili Bryanom Adamsom trapa, ali bome funkcionira.


Scowl - Shot Down

Kalifornijski hardcord kvartet Scowl je u takvom naletu da im ni uloga predgrupe Limp Bizkit na nekoliko velikih koncerata prošle godine nije uspjela uništiti reputaciju. “Shut Down” unutar dvije minute savršeno ilustrira njihov pristup “riot girrl susreće Black Flag”.


Arlo Parks - Impurities

Ni drugi singl s nadolazećeg drugog albuma hvaljene kantautorice Arlo Parks mi ne ulijeva povjerenje da će biti išta više od vrlo korektne glazbe za coffee shopove.


Squid Pisser - Liquified Remains

Debitantski singl noisecore dua Squid Pisser obećava finu dozu thelocustovskog ludila na nadolazećem debi albumu. Volite li ovu vrstu neprekidnog trzajućeg kaosa poput mene, onda se radi o izdanju kojem se itekako treba veseliti.


The Lemon Twigs - Any Time of Day

Nije mi baš jasno zašto se toliko današnje mladosti odaje soft rocku. No, šalu na stranu, “Any Time Of Day” bi s lakoćom bio veliki hit FM radija na kraju sedamdesetih i to mislim kao veliki kompliment. The Lemon Twigs su se dosad uglavnom tražili u nizu retro stilova, od baroknog popa preko glam rocka do new wavea, no izgleda da su dobitnu formulu našli u ovom spoju Christopher Cross/Bee Gees. Jedan dio mene bi jako želio mrziti ovu pjesmu, ali jednostavno ne ide.


Slipknot - Bone Church

Nisam mislio da će dionica na harmonici ikad otvoriti neku Slipknot pjesmu. Jedan od ostataka s prošlogodišnjeg albuma samo potvrđuje ono što je već neko vrijeme očito - Slipknot ne žele više zvučati kao Slipknot i ovdje im to skroz dobro ide.





Recent Posts

See All
bottom of page