Veliki, mali, poznati, nepoznati… od svega pomalo.
Metallica - 72 Seasons (Blackened)
Svaki album Metallice u 21. stoljeću dočekan je napornim diskursom o tome kako su albumi iz osamdesetih bolji. S iznimkom suludog i meni osobno izvrsnog “Lulu” s Louom Reedom, svaki njihov novi album u proteklih 15 godina bio je pokušaj hvatanja u koštac s tom retorikom velikog dijela fanovske baze. “72 Seasons” možda je i najbolji od ta tri retro albuma, premda ne posjeduje pojedinačne vrhunce kao “Death Magnetic”. Tekstualno iznimno sličan omraženom “St. Anger”, album je pun istjerivanja osobnih demona, no ovog puta posloženih preko rekontekstualiziranih odbljesaka iz mladosti. Sve to ima i konceptualnog smisla ako prihvatimo pomalo bizarnu ideju (budući da se radi o ljudima u šezdesetima) o odlučujućih prvih 18 godina života kao nit vodilju. Groove, melodičnost i povremena aranžmanska rješenja pokazuju da nisu zaboravili ni hard rock fazu iz devedesetih. Cilj je postignut - sasvim solidna izlika za novu turneju je tu.⏯
The Hold Steady - The Price of Progress (Positive Jams)
The Hold Steady i Craig Finn kao solo izvođač oduvijek rade pjesme o malim stvarima i malim ljudima. Ono što mene svaki put iznenadi koliko ljubavi Finn posveti svojim likovima i njihovim pričama. U tom smislu “The Price of Progress” nije nikakva iznimka od ostatka diskografije, no ako pažljivo slušate uhvatit ćete jako puno sitnih živopisnih pripovjedačkih detalja po kojima Finnu u domeni indie rocka još uvijek parira samo fantastični John Darnielle iz The Mountain Goats. ⟳
HMLTD - The Worm (Lucky Number)
Nije da posljednjih godina nedostaje ambicioznih britanskih art rock bendova, no čak i za te standarde drugi album londonskog benda ambiciozno je ostvarenje. Rock opera čiji nadrealni, ali relativno prohodni narativ krije aluzije na strah od tehnologije i krhko mentalno zdravlje pojedinca u kasnom kapitalizmu precizno je izveden niz eklektičnih utjecaja. Ako ste se pitali kako bi zvučao album King Crimson s Eltonom Johnom kao frontmanom, ovo je vrlo blizu potencijalnog odgovora.⟳
Lankum - False Lankum (Rough Trade)
Neka vas post grunge naslovnica ne zavara; irski folk bend Lankum nisu neki novi Creed ili Staind. “False Lankum” pulsirajući je spoj baštine i avant zahvata koji nas podsjeća da tradicija nije nužno dio nacionalnog identitetskog kiča, nego živi spomenik kolektivnom stradanju i nadi. Odličan album. ⏯
The HIRS Collective - We’re Still Here (Get Better Records)
Filadelfijski power violence bend The HIRS Collective uporno inzistira na drugoj riječi u svom imenu i na “We’re Still Here” su dovukli impresivan niz gostiju iz širokog žanrovskog spektra. Nesmiljeno agresivan album s nizom gostiju na papiru djeluje kao recept za katastrofu, no strukturirajući album kao da se radi hip hop ostvarenju HIRS su postigli da se unutar svake sekunde nađe prigodan prostor za ponekad i potpuno neočekivanog gosta poput Shirley Manson iz Garbage u naslovnoj pjesmi. Glazbeno i tekstualno iznimno intenzivan u pitanju je album koji pokazuje da ekstremna glazba može biti samo bolja a ne lošija, ako se uključi široki spektar sudionika i iskustava.⟳
Debby Friday - Good Luck (Sub Pop)
Debitantski album Debby Friday bi se mogao opisati sintagmom poput “što bi bilo kad bi Nine Inch Nails producirali Beyonce”. Volio bih da više pop glazbe zvuči ovako prodorno, agresivno i razigrano.⏯
Emergency Group - Inspection of Cruelty (Self-Released)
Debitantsko kasetno izdanje njujorškog jazz fusion benda kao da sastavljeno od zaboravljenih snimki električnog perioda Milesa Davisa s početka sedamdesetih. Samo bez trube. Električni klavir i nervozna blago distorzirana gitara dominiraju zvučnom slikom, no ustrajni bubnjevi i duboke bas linije ipak odaju da se radi o suvremenom ostvarenju. Velika preporuka za ljubitelje psihodelije, jam bandova i žešćeg fusiona.⟳
Scowl - Psychic Dance Routine (Flatspot)
Novi EP zapaženog kalifornijskog hardcore benda veliki je korak u smjeru alter rocka sasvim očigledno inspiriranog devedesetima. No dok dobar dio indie bendova koji crpe inspiraciju iz istog izvora vrlo brzo upadne u monotoniju, Scowl se po potrebi vrate u stari stil nemilosrdnog uličnog hardcorea čime zapravo izbjegavaju limitiranost oba stila. Obećavajuće.⏯
Steve Gunn - Let the Moon Be a Planet (RVNG intl.)
Steve Gunn kao da ima dvije paralelne karijere, onu kantautorsku i onu improvizatorsko-instrumentalističku. “Let the Moon Be a Planet” kolekcija je prekrasnih dueta s pijanistom Davidom Mooreom koje se može opisati kao ambient americanu. Savršeno za aktivno i pozadinsko slušanje.⏯
Tim Hecker - No Highs (Kranky)
Tim Hecker je majstor statičnih kompozicija prepunih unutarnje dinamike. Njegov novi album “No Highs” klaustrofobični je klimatski audio triler prepun metalnih sintesajzerskih zvukova koji sijeku guste oblake zvuka. Ambient za napadaj panike.⟳