Search

Now playing: Lizzo, Beabadoobee, Superorganism, Kode9, Steve Lacy...

Od pop zvijezda do najdubljeg undergrounda.



Lizzo - Special (Atlantic)

Četvrti studijski album Lizzo dolazi nakon što ju je sleeper hit “Truth Hurts” katapultirao u megazvijezde. Ta potreba da se održi zvjezdani status se itekako osjeti. Njen pop rap je načelno simpatičan, ali “Special” pati od klasičnog “previše kuhara u kuhinji” pristupa modernog popa koji vrlo često rezultira potpunim stilskim i strukturnim kaosom. Očito je da Lizzo i brojni suradnici još uvijek traže idealan format za njenu osobnost koja je i dalje glavni adut ovih pjesama. Zbog toga Lizzo često zazvuči kao self help guru koji uvjerava i sebe i druge u moć pozitivnog mišljenja. Malo više koncentracije u glazbenom smislu i ponešto raznolikosti u tematici bi učinilo čuda. ⏯


Beabadoobee - Beatopia (Dirty Hit)

Drugi album online senzacije teško izgovorljivog imena veliki je napredak u odnosu na ispolirani 90’s alt rock pastiš prvijenca “Fake it Flowers”. “Beatopia” više ide u smjeru ranih lo-fi EP-jeva. Takav nepretenciozni bedroom pop načičkan efektima i prošaran eklektičnim aranžmanskim odabirima bolje stoji njenim osobnim i svjesno jednostavnim pjesmama negoli himnički naboj nekog izgubljenog albuma The Cranberries. ⏯


Superorganism - World Wide Pop (Domino)

Teško je odoljeti skakutavom optimizmu ovog benda bez obzira što uglavnom zvuče kao The Avalanches koje su progutali Gorillaz. Pjesme su vesele, bombastične i kaotične na najbolji mogući način. Jedina zamjerka mi je što ovo nije glazba za četrdeset minuta neprekinutog slušanja. ⏯


...And You Will Know Us by the Trail of Dead - XI: Bleed Here Now (Century Media)

Teksašani sad već veteranskog staža ne odustaju od svog spoja indie rocka, proga, hard rocka i koječega drugog. “XI: Bleed Here Now” je album napravljen za slušanje u komadu i fascinira razinom, ambicije, vještine i potpunim nemarom za trendove ili singlove. Nekoliko pjesama se ističe u pozamašnoj kolekciji, ali stvari sjednu na mjesto tek kad pustite da vas preplavi količina ideja, raspoloženja i stilova. ⏯


Kode9 - Escapology (Hyperdub)

Prije nekih desetak godina Steve Goodman aka Kode9 objavio je publicističko djelo “Sonic Warfare: Sound, Affect, and the Ecology of Fear” u kojem se bavio upotrebom zvuka kao oružja. Ta knjiga mi je pala napamet pri preslušavanju njegovog novog albuma “Escapology” zbog siline zvukova i posvećenosti zvučnom dizajnu. Bilo u samostalnom radu, bilo u neprežaljenoj suradnji sa Spaceapeom, bilo kroz izdavački rad Hyperduba, Kode9 je ostao posvećen futurizmu. “Escapology” vuče inspiraciju iz raznih klupskih formi od junglea do amapiana, ali više od svega zvuči kao soundtrack distopijske budućnosti, ples kiborga rastaljenih u vatrama pretople atmosfere. ⟳



Steve Lacy - Gemini Rights (RCA)

Drugi samostalni album Stevea Lacyja, gitarista i pjevača poznatog po radu u RnB kolektivu The Internet, može se opisati kao svojevrsna sinteza Andrea 3000 i Maca De Marca. Album je u podjednakoj mjeri zabavan i frustrirajući, baš kako taj opis i sugerira. ⏯


SB The Moor - In Babylon (Ruby Yacht)

Novi album SB The Moora dokaz je da politični underground hip hop ne mora biti lišen izrazitog pop senzibiliteta.”In Babylon” je pametan, duhovit, brz, raznolik, ali prije svega jako pristupačan i zabavan album. ⟳


Lucrecia Dalt - The Baby OST (Invada)

Soundrack za britansku crnohumornu horor seriju “The Baby” kolumbijske skladateljice Lucrecie Dalt jedna je od najoriginalnijih, najduhovitijih i najnepredvidljivih partitura za vizualni medij koje sam čuo u posljednje vrijeme. Dalt majstorski navigira između krhotina pop pjesama, space age šlageristike i gotovo ironične upotrebe zvukovnih horor klišeja, kreirajući album koji itekako funkcionira i bez vizualne komponente. ⟳


Esoctrilihum - Consecration of the Spiritüs Flesh (I, Voidhanger)

Novi album odličnog francuskog black/death metal one man benda mijenja složene strukture i psihodeličnu prirodu pjesama prethodnih albuma u korist iznimno izravne brutalne izvedbe, koja unatoč intenzitetu posjeduje pamtljivost netipičnu za ovakav tip suludo sirove glazbe. Još je impresivnije da je ovakva baraža rifova, ritmova i isprepletenih vokalnih motiva proizvod samo jednog čovjeka. ⟳


Prison Religion - Hard Industrial B.O.P. (UIQ)

Najjača karta koju ovaj noise rap duo ima na svom novom album je impresivni klaustrofobični, ali slojeviti zvučni dizajn. Puno su pak tanji po pitanju vokala kojima nedostaje ne samo artikulacije, nego i ekspresivnosti. Čini se da su toga i sami svjesni, jer barem šezdeset posto trajanja otpada na instrumentale. ⏯

86 views