Search

Now playing: Denzel Curry, Destroyer, Camp Cope, Animals As Leaders, Machine Gun Kelly...

Tjedan bogat odličnim albumima (⟳, ⏯ ) i par ostvarenja koje nije uputno ni štapom dirat' (⥄).



Denzel Curry

Melt My Eyez See Your Future (Loma Vista)

Novi album Denzela Currya je tip ambicioznog, glazbeno šarolikog hip hop albuma koji unutar 45 minuta spaja niz vrlo raznolikih stilova od jazz rapa, boom bapa do trapa. Premda ima tek 27 godina Curry je već odavno veteran sposoban kamelonskom prilagođavanju različitim stilovima. Tako primjerice u "Zatoichi" repa preko maničnog drum and bass ritma jednako uvjerljivo kao i preko puno tradicionalnijih zvukova sinematičnog singla "Walkin’". Album je uokviren je dvjema iznimno osobnim pjesmama koje cijelom narativu daju osjećaj konceptualnog ostvarenja nalik na "G.o.o.d. Kid M.a.a.d." i "To Pimp A Butterfly" Kendricka Lamara."Melt My Eyez See Your Future" možda ne doseže takve kreativne visine unatoč gostima poput Roberta Glaspera i Thundercata, no Curryjev istodobni osjećaj za introspekciju i klasičnu repersku dosjetljivost pokazuju da su najbolje stvari tek pred njim. ⟳


Soul Glo - Diaspora Problems (Epitaph)

Novi album filadelfijskog benda Soul Glo Tom Breihan je u svojoj hardcore kolumni na Sterogumu povezao s legendarnim "A Shape of Punk to Come" Refused. Koliko se god na prvu ta usporedba može činiti pretjeranom, poveznice su očigledne. Neskriveno ljevičarske poruke isporučene su preko glazbe koja propituje stroge žanrovske granice nikad ih posve ne napuštajući. Na dobrom djelu albuma bend zvuči kao da će iskočiti iz kože, no ta nervoza ima malo toga zajedničkog s hardcore militarizmom zbog kojeg žanr često zvuči kao agresivna kulisa za dizanje utega. Frontman Jordan Pierce raznolik je vokalist koji unutar pjesme česti prijeđe sve od barskog pjevanja nalik na The Hold Steady, preko vrištanja i hardcore deklamiranja do iznenađujuće kompetentnog repanja. Najveća vrlina "Diaspora Problems" je sposobnost da osobnu i političku poruku spoji s eklektičnom, kaotičnom glazbom koja te poruke prenosi uvjerljivim emocionalnim nabojem. Zbog njega bismo Breihanovu usporedbu mogli bez problema zamijeniti i onom još laskavijom s Fugazi.⟳


Destroyer - Labyrinthitis (Merge)

Dan Bejar vjerojatno je jedan od najkozistetnijih indie autora posljednja dva desetljeća. Četrnesti album Destroyer naizgled je vedriji od klaustrofobičnog prethodnika "Have We Met" izašlog tik pred pandemiju. No ispod plesnog, ali još jednom iščašenog synth popa krije se niz verboznih, crnohumornih pjesama. Najmračniji tekst na cijelom albumu u "Suffer" isporučen je preko njuorderovski poletne glazbe. Singl "June" epski je komad synth funka koji pleše na rubu parodije, dok je "Last Song" podsjetnik na ogoljelu pseudoakustičnu fazu iz ranih nultih. Najgora stvar koja se može reći za Bejarovu glazbu je da je tipično "kritičarska", namjerno zakučasta i "intelektualna", to možda i jest donekle točno, no to također znači da ste ignorirali koliko se emocija nalazi ispod te naizgled distancirane površine. ⟳


Guerilla Toss - Famously Alive (Sub Pop)

Guerilla Toss otvaraju album s "Cannibal Capital", pjesmom koja od naslova pa do ritmičke posvete kraut rocku zvuči kao neobjavljeni Stereolab. No već na sljedećoj, naslovnoj pjesmi otkriva se pravo lice albuma - ekstatični electro pop na pola puta između estetika Black Dice i Animal Collective. Sve skupa ne oduševljava inovativnošću, ali pruža više nego pristojan proljetni soundtrack. ⏯


Camp Cope - Running With the Hurricane (Run For Cover)

Australski trio Camp Cope prije nekoliko je godina snimio "How to Socialise & Make Friends", zapaženi album koji je spojio post #metoo tematske preokupacije s nostalgičnim gitarskim rockom devedesetih. "Running With the Hurricane" okreće te teme prema unutra nudeći introspektivniju sliku benda upotpunjenu glazbenim skretanjem prema country stilizacijama. Obećavajuće, ali bez upečatljivih pjesama. ⏯



Charlotte Adigéry & Bolis Pupul - Topical Dancer (Deewee)

"Topical Dancer" Charlotte Adigéry i Bolisa Pupula čini se u isto vrijeme staromodan i iznimno aktualan. Ovaj stil "robotskog" govornog pjevanja uvijek će biti egzotičan i načelno pretenciozan, čak i u vremenu kad je najveći regionalni hit neočekivani eurovizijski predstavnik u kojem je suzdržano deklamiranje glavna atrakcija. Glazbeno, a album je sasvim prigodno objavljen na etiketi koju vode legendarni Soulwax, "Topical Dancer" podsjeća na razdoblje ranih nultih, sagrađen nasljeđu electroclasha i dance punka. No, bez obzira na efektnost glazbe, o krajnjem dojmu naposljetku odlučuju distancirani vokalni stil i tekstualni sadržaj koji neprekidno oscilira između sarkazma i pamfleta. ⏯


Brad Mehldau - Jacob’s Ladder (Nonesuch)

"Jacob’s Ladder" posveta je jazz pijanista Brada Mehldaua prog rocku koji je volio u tinejdžerskim godinama. Ponekad je ta posveta doslovna, kao što je slučaj s vjernom obradom "Tom Sawyer" Rusha, no većina albuma otpada na mješavinu originalnih i obrađenih elemenata, a kao polazište suuz Rush poslužili Gentle Giant, Yes i pomalo iznenađujuće suvremene prog metal uzdanice Periphery. "Jacob’s Ladder" je očigledno album namijenjen svima kojima prog zauzima posebno mjesto u srcu pa će ga se jazz puristi vjerojatno kloniti, no Mehldau ovdje besprijekorno spaja utjecaje i vlastitu instrumentalnu vještinu, klasičnu kompoziciju i elektronske aranžmane. ⏯


Animals As Leaders - Parrhesia (Sumerian)

Ovaj Instrumentalni trio jedan je od glavnih krivaca za popularizaciju djenta i gitara s osam žica tijekom posljednjeg desetljeća. Okupljeni oko virtuoznog gitarista Tosina Abasija, Animals As Leaders sviraju dozlaboga zapetljane skladbe tijekom kojih vam se čini da da vam mozak rješava jednadžbe s više nepoznanica. Tim više je čudno da cijeli album sa svojih pola sata trajanja prolazi zapravo relativno glatko. Jedini minus je hladna, digitalna produkcija Mishe Mansoora iz Periphery, koja skladbama oduzima prijeko potreban prostor za disanje. Fanovi tehničkog sviranja bi trebali biti zadovoljni. ⏯


Kid Rock - Bad Reputation (Top Dog)

Vjerojatno je smiješno u 2022. reći da si razočaran novim albumom Kid Rocka. No, nakon dva urnebesno loša "konzervativni boomer visi na Facebooku" singla, očekivao sam cijeli album QAnon Against the Machine rap rocka, a dobio album uglavnom pun solidnih country rock balada kakve srednjovječni nostalgični konzervativni wannabe redneck snima već godinama. Teško mi je zamisliti da su zanimljive bilo njegovoj publici, bilo ljubiteljima njegovog ranijeg nebuloznog ekscesa poput mene.


Machine Gun Kelly - Mainstream Sellout (Interscope)

Machine Gun Kelly polako se, ali sigurno pridružio Nickelback ili Imagine Dragons na listi izvođača koji su istodobno jako popularni i barem dvostruko omraženiji. Ovo je tip glazbe koji dokazuje da pamtljiv refren nije nužno dobra stvar. Derivativnost je pokopala i prošli

"Tickets To My Downfall", no na "Mainstream Sellout" Machine Gun Kelly djeluje umornije i na trenutke posve nezainteresirano za svoj ničim izazvan pop punk cosplay. O tekstovima je bolje ne govoriti, jer ako se ne sažalijeva i glorificira zlouporabu narkotika, ovaj tridesetgodišnjak neuspješno glumi tinejdžera i glamurizira suicid i nasilje u vezi kao u neopisivo neukusnoj "Sid & Nancy".

95 views