top of page
Search

Now playing: Bebe Rexha, Jack Harlow, MC Yallah, Beach House, Indigo De Souza...

Kopije, originali i ostali.



Bebe Rexha - Bebe (Warner)

Ni na trećem studijskom albumu Bebe Rexha ne uspijeva pokazati ni najmanju mrvicu individualnog identiteta. Pjesme su sastavljene od krhotina osobnosti drugih pop zvijezda, bilo da se radi o SIA-i, Miley Cyrus, Lani Del Rey ili desecima drugih. Sve dok je tako, Bebe Rexha ne bi trebala nazivati album vlastitim imenom. ⥄


Jack Harlow - Jackman (Generation Now)

Nakon prošlogodišnjeg komercijalno uspješnog, ali iznimno generičkog “First Class”, Jack Harlow se vratio kratkim, ali efektnim albumom kojim želi dokazati da nije samo još jedan bijeli privilegirani reper. Bez gostiju i natopljen raskošnom chimpmunk soul produkcijom koja svjesno priziva sredinu nultih, album je zaokret od 180 stupnjeva u odnosu na isforsirani pop rap po kojem je postao poznat. Premda se i kroz svu tu kalkuliranost moglo prepoznati da je Harlow tehnički itekako kompetentan reper, zrelost kojom tretira tematike rasne privilegije u “Common Ground” i seksualnog nasilja u “ Gang Gang Gang” potpuno je neočekivana. Ostaje za vidjeti je li ovo samo jednokratni izlet ili početak odmaka od linije manjeg otpora. ⏯


MC Yallah - Yallah Beibe (Hakuna Kulala)

Kenijsko-ugandanska reperica MC Yallah koristi čak četiri jezika na svom hvaljenom drugom albumu, a jezičnu barijeru preskače nevjerojatno vokalnom prisutnošću i flowom brzine svjetlosti. Njime u stopu prati agresivne, nabrijane beatove koje potpisuju tri producenta s tri kontinenta. Taj bi podatak bio tek zgodna fusnota iz press releasea da instrumentali nisu kaotičan, alli iznimno zabavan miks afričkih elektronskih stilova i natruha trapa, dancehalla, industriala, grimea i dubstepa. Energetska bomba od albuma. ⟳


Beach House - Become EP (Sub Pop)

Beach House su lani objavili jako dobar dvostruki album “Once Twice Melody” i unatoč osamdesetminutnom trajanju ostalo im je materijala za ovaj simpatični EP. “Become” neće promijeniti ničiji pogled na njihov melodični dream pop, već samo dodatno potvrditi dugoročnu razinu kvalitete ovog dua. ⏯


Indigo De Souza - All of This Will End (Saddle Creek)

Mlada kantautorica Indigo De Souza na svom trećem albumu nastavlja nagovještavati veliki autorski potencijal. Istodobno, njen autorski rukopis nije imun na bedroom pop klišeje u kojima se najčešće sve svodi na to da oslanjanje na sarkazam i svjesno posvajanje najljenijih pop struktura prolaze pod šarm. Ima vremena za dobar album, a zasad je i dojam i dalje - simpatično. ⏯


Mike Dean - 4:23 (Imperial)

Najnoviji album napušenog instrumentalnog ambienta kakve proslavljeni producent Mike Dean objavljuje od 2020. dopadljiv je zbog upotrebe opipljivih zvukova punog, organskog tona. Istovremeno, lišen je bilo kakvog sadržaja izvan ugodnog popunjavanja prostora neonskim noir synthevima i pokojom skicom potencijalne ideje za pjesmu. ⥄


Ital Tek - Time Proof (Planet Mu)

Britanski producent Alan Myson poznatiji pod imenom Ital Tek majstor je epskih, slojevitih synth tekstura. “Time Proof” još jednom potvrđuje njegov talent za filmičnu, emocijama nabijenu glazbu koja vas drži na rubu sjedala i bez toga što nema pripadajuće vizualne pratnje. ⟳


Nathan Fake - Crystal Vision (Cambria Instruments)

Majstor pastoralnog techna objavio je još jedan album pun prigušene euforije i suptilne nostalgije. Za ljubitelje kućnog slušanja, a ne plesnih podija.⏯


Dorthia Cottrell - Death Folk Country (Relapse)

Nikad me ne iznenadi kad vokalist metal benda izda southern gothic solo album. Mrak američkog folka savršeno korespondira s metalskim preokupacijama, samo zahtjeva manje pojačala. Drugi samostalni album Dorthie Cortell iz doomera WIndhand prigodno je naslovljen, jer u njegovom minimalističkom zvuku oslonjenom na akustičnu gitaru, orgulje i povremene perkusije ima vrlo malo mjesta za bilo kakav tračak svjetla. ⏯


Bill Orcutt - Jump on It (Palilalia)

Bill Orcutt ima jednu određenu neposrednost i tečnost u sviranju kakva pogotovo dolazi do izražaja u ovakvom tipu akustične glazbe koja se često opisuje kao “american primitivism”. Naturalizam je dodatno naglašen jasno čujnim disanjem, škripom žica, stolice… Time Orcutt postiže dojam spontanosti i improvizacije iako u njegovom vrlo narativnom stilu instrumentala ima jako puno promišljenosti. Briljantno. ⟳




Recent Posts

See All

Comments


bottom of page