top of page
Search

Emocije s kasete

Updated: Sep 8, 2020

Ovaj album predstavlja idealan comfort food za ljubitelje minimal syntha, darkwavea i prljavije zvučećeg post punka, dok su ostali (rekao bih namjerno) isključeni. No ako ponekad osjećate da vam je život stara, ispucala kaseta, poslušajte ovaj album, nećete požaliti.


Neon Lies - Loveless Adventures (Cosmic Brood Records, 2020.)


Treći album Gorana Lautara pod imenom Neon Lies nastavak je njegovih izrazito stiliziranih synth punk/darkwave istraživanja započetih prije nekoliko godina kad je objesio gitaru o klin i napustio dotada primarni garage rock i garage punk izričaj njegovan u brojnim bendovima tijekom nultih i desetih (The Babies, Welcomin’ Committee in Flames, Daykemann Family, Modern Delusion). Nakon istoimenih "Neon Lies" iz 2016. i "Neon Lies II" iz 2018., "Loveless Adventures" već samom činjenicom da nosi novi naslov pokazuje malo veći stupanj ambicije, no istodobno iskazuje i jasno uspostavljanje karakterističnog zvuka.


Primijetio sam da je dio kritike prigovorio produkciji ovog ostvarenja, točnije njenom nepostojanju, no upravo je namjerno šlampava kombinacija Tascamovog snimača i syntha ono što ovoj glazbi daje karakter. Glazba, tekstovi i atmosfera su namjerno postavljeni kao dio post punk kanona, emocije su istovremeno prenaglašene i suzdržane, a pjesme su u isti mah i melodramatične i minimalističke. U neku ruku me ovo što Lautar radi kao Neon Lies podsjeća na rana izdanja Zole Jesus, Blank Dogs i cijelog niza drugih no-fi izvođača s kraja nultih na etiketama poput Troubleman Unlimited, Captured Tracks i In the Red. Radi se o glazbi u kojoj su strukture pjesama namjerno jednostavne i prepoznatljive, da ne kažem klišejizirane, a prava estetska izjava i snaga izvire iz načina na koji je nešto rečeno, a ne toliko toga što je rečeno.


Premda posjeduje nešto popičnijih momenata poput "Insecurity", "Loveless" ili "Light", "Loveless Adventures" je okupan u zaglušujućem sivilu produkcije i propulzivnih, ali relativno repetitivnih ritmova čime kao cjelina poprima gotovo hipnotičku kvalitetu. U tom smislu mi je "Loveless Adventures" istodobno najbolje i najlošije ostvarenje Neon Lies dosad. Stil je precizno definiran i realiziran, no predvidljiv i poznat. Na taj način album predstavlja idealan comfort food za ljubitelje minimal syntha, darkwavea i prljavije zvučećeg post punka, dok su ostali (rekao bih namjerno) isključeni. No ako ponekad osjećate da vam je život stara, ispucala kaseta, poslušajte ovaj album, nećete požaliti.


150 views

Recent Posts

See All

Comments


bottom of page