Search

Emocije s kasete

Ovaj album predstavlja idealan comfort food za ljubitelje minimal syntha, darkwavea i prljavije zvučećeg post punka, dok su ostali (rekao bih namjerno) isključeni. No ako ponekad osjećate da vam je život stara, ispucala kaseta, poslušajte ovaj album, nećete požaliti.


Neon Lies - Loveless Adventures (Cosmic Brood Records, 2020.)


Treći album Gorana Lautara pod imenom Neon Lies nastavak je njegovih izrazito stiliziranih synth punk/darkwave istraživanja započetih prije nekoliko godina kad je objesio gitaru o klin i napustio dotada primarni garage rock i garage punk izričaj njegovan u brojnim bendovima tijekom nultih i desetih (The Babies, Welcomin’ Committee in Flames, Daykemann Family, Modern Delusion). Nakon istoimenih "Neon Lies" iz 2016. i "Neon Lies II" iz 2018., "Loveless Adventures" već samom činjenicom da nosi novi naslov pokazuje malo veći stupanj ambicije, no istodobno iskazuje i jasno uspostavljanje karakterističnog zvuka.


Primijetio sam da je dio kritike prigovorio produkciji ovog ostvarenja, točnije njenom nepostojanju, no upravo je namjerno šlampava kombinacija Tascamovog snimača i syntha ono što ovoj glazbi daje karakter. Glazba, tekstovi i atmosfera su namjerno postavljeni kao dio post punk kanona, emocije su istovremeno prenaglašene i suzdržane, a pjesme su u isti mah i melodramatične i minimalističke. U neku ruku me ovo što Lautar radi kao Neon Lies podsjeća na rana izdanja Zole Jesus, Blank Dogs i cijelog niza drugih no-fi izvođača s kraja nultih na etiketama poput Troubleman Unlimited, Captured Tracks i In the Red. Radi se o glazbi u kojoj su strukture pjesama namjerno jednostavne i prepoznatljive, da ne kažem klišejizirane, a prava estetska izjava i snaga izvire iz načina na koji je nešto rečeno, a ne toliko toga što je rečeno.


Premda posjeduje nešto popičnijih momenata poput "Insecurity", "Loveless" ili "Light", "Loveless Adventures" je okupan u zaglušujućem sivilu produkcije i propulzivnih, ali relativno repetitivnih ritmova čime kao cjelina poprima gotovo hipnotičku kvalitetu. U tom smislu mi je "Loveless Adventures" istodobno najbolje i najlošije ostvarenje Neon Lies dosad. Stil je precizno definiran i realiziran, no predvidljiv i poznat. Na taj način album predstavlja idealan comfort food za ljubitelje minimal syntha, darkwavea i prljavije zvučećeg post punka, dok su ostali (rekao bih namjerno) isključeni. No ako ponekad osjećate da vam je život stara, ispucala kaseta, poslušajte ovaj album, nećete požaliti.


93 views

​ I might be wrong: blog © Karlo Rafaneli, 2020.

  • Facebook - White Circle
  • Twitter - White Circle
  • Instagram - White Circle
  • LinkedIn - White Circle
  • YouTube - White Circle
  • Bandcamp - White Circle