Search

Možda sam u krivu, ali...

Prošle su dvije godine i ravno dvjesto postova otkako sam pokrenuo ovaj blog.


Činilo mi se zgodno napraviti pregled pjesama benda od kojeg sam posudio ime. Znam da je pomalo glupo i smiješno da "ozbiljan" ljubitelj glazbe ima omiljeni bend, ali Radiohead su moj već skoro dva desetljeća. Razlog je zapravo jednostavan: proveli su me kroz najviše toga u životu, od traumatičnih iskustava do lijepih uspomena. Kad se skine sav ozbiljan "kritičarski" diskurs, upravo je to najvažniji, najosnovniji dio slušateljskog iskustva. Ovaj izbor je mali prikaz tog puta.



50. Palo Alto

Većini bendova u 1997. ovo bi bio udarni singl. Činjenica da je Radioheadu ovakva beskrajno zanimljiva alt-rock pjesma tek B-strana dovoljno govori o tome koliko su pažnje ulagali u materijal za "OK Computer".


49. The Tourist

Melankolični epilog "OK Computer" je "spuštanje" nakon jednosatnih distopijskih tenzija. Refren "Idiot, slow down" jedna je od fraza koja mi se najviše vrtila po glavi protekla dva desetljeća.


48. Polyethylene (Parts 1 & 2)

Još jedna od prigušeno briljantnih B-strana zanimljivijih od glavnog opusa većine drugih bendova. Da su se Radiohead držali ovakvog manje ambicioznog pop rock zvuka, pitanje je bi li Coldplay uopće imali karijeru.


47. Electioneering

Jedna od njihovih rijetkih eksplicitno političkih pjesama ujedno je i najenergičniji trenutak "OK Computer". Sjajan refren i strofe koje nas podsjećaju da se stanje neoliberalizma nije puno promijenilo od kraja devedesetih naovamo.


46. No Surprises

"No Surprises" praktički je definicija varljivo slatke pjesme. Melodija na vibrafonu vas uljuljka u lažni osjećaj sigurnosti, dok vam Thom lijepo pjeva o svim tihim užasima moderne egzistencije. Divotica.


45. Fog

Još jedna B-strana. "Fog" je pjesma koja ti se samo prišulja i preuzme te. Nošena hipnotičkom bas linijom i jedva prisutnim vokalom, u pitanju je jedna od minimalnijih pjesama u bendovom katalogu, no zbog toga ne i manje efektna. Dapače upravo ta prigušenost igra u njenu korist.


44. You And Whose Army

Jedna od njihovih "paranoidnih" pjesama. Eksplozija u drugom dijelu pjesme koja se veže na prigušeno jazzy početak pomete pod većinom post rocka iz istog razdoblja. Radiohead ne samo da su majstori instrumentalne dinamike, nego su i gotovo nadrealno dobri u tematskom građenju tenzija kroz korištenje i prevrtanje dobro poznatih fraza. To pjesma poput ove zorno potvrđuje.


43. Lotus Flower

"Lotus Flower" zauvijek će ostati zapamćena po detaljno koreografiranom Thomovom plesu u sjajnom videospotu, što je pomalo šteta, jer zrači suptilnim erotskim tenzijama rijetko viđenima u opusu ovog benda.


42. Burn The Witch

Premda vuče glazbenu inspiraciju iz krautrock tradicije, "Burn The Witch" vjerojatno je "najbritanskija" pjesma koju je bend snimio. Prepuna prigušenih tenzija i ukrašena jezivim, filmskim gudačima, ona je pravi "low flying panic attack" koji se spominje u tekstu.


41. Knives Out

Nije mi posve jasno je li "Knives Out" poziv na borbu ili poziv u pomoć, no kao i većina pjesama s "Amnesiac" odiše vrstom melankolije koja graniči s depresijom evocirajući bespomoćnost i anhedoniju bez povišenih emocija. Možda zvuči paradoksalno, no baš zato je njen emocionalni učinak višestruko jači od standarde pop dramatike.


40. Blow Out

Zatvarač "Pablo Honey" ujedno je i prva pjesma koja je naslutila puni artistički potencijal ovog benda. Pjesma je utjelovila njihovu vrstu sporogoruće melankolije po kojoj će kasnije postati prepoznatljivi daleko uspješnije negoli veliki nastupni hit "Creep".


39. Dollars And Cents

Još jedna od njihovih pjesama "jazz za kraj stoljeća", "Dollars And Cents" zvuči kao glazba za film noir koji se odigrava unutar Međunarodnog monetarnog fonda. Mislim da je najčudnija i to je ujedno najveća preporuka koju možete dati jednoj pjesmi.


38. Backdrifts

"Backdrifts" je u svojoj osnovi obična pop rock balada, ali provedena kroz glič estetiku ranih nultih, čija mi nepredvidljivost zapravo jako fali u modernoj elektronskoj produkciji svaki put kad se podsjetim na nešto ovakvo.


37. Where I End And You Begin

Naizgled samo obična ljubavna pjesma, no zapravo jedan od onih trenutaka u diskografiji ovog benda kad skužite da i najjednostavnije pop rock strukture pretvaraju u beskrajne labirinte tenzija, tekstura i značenja.


36. Sit Down. Stand Up

Još jedna mantrična pjesma o izgubljenosti. Pardon, još jedna sjajna mantrična pjesma o izgubljenosti u katalogu koji obiluje takvima. Kad uleti dio "The Raindrops, The Raindrops", sve se pretvori u kaotični kolaž ritma i glasa za koji se čini da bi mogao trajati vječno.


35. Weird Fishes/Arpeggi

Ovo je jedna od pjesama u bendovom katalogu o kojoj ne mislite ništa posebno dok vas jednostavno ne osvoji svojom prigušenom briljatnošću, baš kao to je to uostalom slučaj i s ostatkom "In Rainbow", inače definicijom uspješnog "zrelog" ostvarenja.


34. Reckoner

Može li pjesma biti poletno melankolična? Ako ste ovaj bend, onda je odgovor itekako pozitivan. "Reckoner" je jedna od nekoliko pjesama u njihovom katalogu koje ilustriraju koliku važnost ima ritam u kreiranju atmosfere. Čista briljantnost, koju nitko drugi ne može ponoviti na tako osebujan, prijemčiv, a opet potpuno svojeglav način.


33. House Of Cards

Ovo je jedna od njihovih rijetkih čisto ljubavnih pjesama. Njena ljepota leži u rijetko korištenoj tekstualnoj izravnosti koja spretno balansira između požude i romantike. Delikatan i produkcijskim dub tehnikama nadahnut instrumental samo pojačava ovaj dojam.

32. Decks Dark

Najbolji pridjev koji opisuje ovu pjesmu je "filmično". "Decks Dark" primjer je gotovo vizualnog autorskog rukopisa. Slika benda koji potpuno vlada i pripovjedačkom i instrumentalnom formom.


31. Let Down

Jedna od "manje posebnih" pjesama s "OK Computer" melankolični je pop rock koji me, pretpostavljam baš kao i većinu slušatelja, podsjeti na to koliko smo mali i beznačajni u svemiru. Pjesma niz suvremenih neuroza pretvara u nestvarno lijep zvukovni okoliš koji namjerno šalje potpuno drugu poruku od teksta.


30. Anyone Can Play Guitar

Ovo je ne samo najviše "indie rock" što su Radiohead ikad zvučali, nego se sarkastični naslov ove pjesme doslovno pretvorio u moto pod kojim su vodili karijeru. Za bend s tri gitarista bome su prilično uspješno izbjegavali taj instrument.


29. Exit Music (For A FIlm)

Znam da je "Exit Music" napisana za potrebe filma "Romeo + Juliet", da je tekst poprilično doslovna referenca na dobro poznatu romansu, no isto tako sadrži toliko podteksta da njime jednostavno uguši slušatelja u svoje četiri minute.


28. Climbing Up The Walls

Jednostavno rečeno, "Climbing Up The Walls" jedna je od najjezivijih pjesama nekog popularnog benda van metala. Ispričana iz perspektive bjegunca iz duševne bolnice, pjesma isto tako može biti metafora za sveprisutne tehnološke paranoje. U oba značenja funkcionira savršeno.


27. Optimistic

"Optimistic" je najvedriji trenutak "Kid A". Naravno, to može značiti bilo što u kontekstu digitalno proširenog distopijskog bespuća tog albuma. S druge strane, njegova organska instrumentalizacija i sarkastično-optimističan tekst (znam da ova sintagma izvan konteksta ove pjesme nema ama baš nikakvog smisla) pružaju spontani tračak nade unutar pažljivo osmišljenog sivila.


26. All I Need

Kad Radiohead žele napraviti prekrasnu pjesmu onda naprave "All I Need", koja vas progoni svojom ljepotom, a da je pritom nekako sasvim obična. Ili možda nije uopće, nisam siguran, može li išta što izađe iz ruku ovog benda biti obično.


25. I Might Be Wrong

Pjesma po kojoj sam uzeo ime za blog ima rif zbog kojeg se čovjek zapita zašto Radiohead ne pišu više "gitarističkih" pjesama. No, onda se ne bismo mogli diviti ovakvom ritmičkom čudu, bluesu pobunjenih androida koji su upravo pobijedili vojsku nanotehnologijom ojačanih klonova Elona Muska.


24. 2+2 = 5

Oduvijek sam smatrao ovu pjesmu nekom vrstom skraćene verzije "Paranoid Android", no to ne znači da gubi na vrijednosti. Dapače, ova mini simfonija jedna je od najuspjelijih antibuševskih ranih nultih. Nije da je konkurencija nije bila jaka, no ona je svejedno ostavila traga.


23. Last Flowers

Naizgled samo još jedna klavirska balada, a zapravo komad sirove emocionalnosti rijetko predstavljen ovako ogoljelo i direktno. Moćno baš zbog te neočekivane neposrednosti.

22. Nude

"Nude" je jedna od onih pjesama Radioheada koja je svoju konačnu formu tražila godinama. Zabilježena još sredinom devedesetih na živim nastupima kao akustična balada, svoj konačni oblik zadobila je u ovoj "doom lounge" formi s "In Rainbows".


21. Bloom

"Bloom" je jedna od glazbeno najambicioznijih pjesama koje je ovaj bend ikad objavio. Amalgam afrobeatom nadahnute poliritmije i pažljive filmske orkestracije, a ujedno je i izvanzemaljski prekrasna. Bend koji je u tom trenutku zakoračio u treće desetljeće postojanja ne bi trebao izbacivati ovako zanimljivu i nepredvidljivu glazbu, ali ovdje naravno ne govorimo o bilo kojem veteranskom bendu.


20. Just

"Just" je jednostavno super rock pjesma. Pitka, ali nikad banalna. Ujedno i jedan od rijetkih trenutaka u kojima se čuje neskriven tuđi utjecaj - onaj neprežaljenog Jeffa Buckleyja.


19. Subterranean Homesick Alien

Ako je Bob Dylan u "Subterranean Homesick Blues" opisao kako se osjeća u pogledu svijeta koji ga okružuje, onda je "Subterranean Homesick Alien" svjestan pokušaj bijega od tog istog svijeta fantazirajući da si dio neke posve druge vrste. Obje pjesme vjerodostojno predstavljaju svoj trenutak u vremenu i obje nam govore podjednako o autorima kao i nama samima.


18. The National Anthem

Nošena hipnotizirajućom, distorziranom bas linijom, svemirskim pozadinskim efektima i praćena krhotinama free jazz saksofona, ovo je jedna od najposebnijih pjesama u diskografiji Radioheada. Kao za vraga, ujedno je jedna i od najplesnijih.


17. Codex

"Codex" je pjesma koje naizgled nema. Bestežinska klavirska balada koja, baš kad vam se čini da je potpuno nestala u vlastitoj pozadini, odjednom uskrsne i udari ravno u emocije.

16. Daydreaming

Jedan od najpsihodeličnijih trenutaka Radioheada ujedno je i jedan od najljepših. Nošena minimalističkom klavirskom figurom i prigušenim vokalom, pjesma zvuči kao uspavanka za paralelne svjetove i oproštaj s svim verzijama sebe koje nikad nisu postojale.


15. Fake Plastic Trees

"Fake Plastic Trees" jedna je od rijetkih pjesama koja mi pri svakom slušanju izaziva isti osjećaj - nostalgiju prema vremenu u kojem nisam živio i mjestima na kojima nisam bio. Ako to nije vrijedno svakog poštovanja, onda ne znam što jest.


14. Karma Police

Tko ili što je "Karma Police"? Nakon svih ovih godina meni se čini da smo to svi mi dok samoinicijativno nadziremo jedni druge, prosuđujući po čemu smo bolji ili lošiji od ostalih. No najvažnija lekcija ovog velikog hita je da na kraju ta policija uvijek dođe po tebe.


13. Idioteque

"Idioteque" je jedan od onih uzbudljivih potencijalnih smjerova u kojima je popularna glazba mogla otići, no onda je tiha većina odlučila da je ipak bolje držati se sigurnijih voda. U stvarnosti, ovo je zvuk Autechre ili Aphex Twina prebližen mainstreamu taman toliko da je probavljiv, ali ne i kompromitiran. Nažalost, i to je i dalje bilo previše za široku publiku, a sigurno ni superoptimistični tekstualni sadržaj pridonio.


12. Videotape

Postoji jako malo pjesama koje me baš svaki put rasplaču. Ovo je jedna od njih. I to je to.


11. True Love Waits (IMBW live version)

Nije da išta fali "tamnoj" klavirskoj verziji ove pjesme s "A Moon Shaped Pool", samo mi ovdje jednostavno ima veći emocionalni učinak.


10. Street Spirit Fade Out

Uvijek sam bio sklon tvrditi da je "Street Spirit" prva uistinu velika pjesma ovog benda. I might be wrong, ali ovaj zvuk, teatralni naboj i atmosfera predstavljali su paradigmatsku promjenu o odnosu na ostatak pjesama s prva dva albuma i najavili sve ono što će uslijediti.



9. Paranoid Android

Svašta u životu mogu razumjeti, ali da netko ne voli ovu pjesmu to teško. Čak je i sedamnaestogodišnjem meni, kojem je u tom trenutku ostatak "OK Computer" bio mlak bila apsolutni jebeni zakon. A i ima jedan od najboljih gitarskih sola u povijesti.


8. Pyramid Song

Pjesma koja zvuči da je postojala oduvijek. Izgubljeni klasik izvučen na svjetlo dana tek 2001. Remek-djelo koje pokazuje svu emocionalnu i glazbenu težinu ovog benda. Meni jedna od omiljenih pjesama koje implicitno opisuju osjećaj života u 21. stoljeću.


7. Packt Like Sardines In Crushed Tin Box

Zvuk ove pjesme je kao digitalizirani šljunak koji vas guta dok ste u međuprostoru između stvarnosti i virtualnog prostora. Znam da zvuči pretenciozno, ali to mi prvo pada na pamet kad čujem njen mehanizirani ritam, meditativnu pozadinu i "utješne" stihove poput "after years of waiting nothing came". Ovo je zapravo uglazbljeni manifest benda koji se ne boji biti neshvaćen.


6. Motion Picture Soundtrack

Ako te zvuk ovih orgulja ne dirne u srce, vjerojatno nisi čovjek. Apsolutno nužno analogno srce u digitalnom tijelu "Kid A".


5. Airbag

Taj rif, ti bubnjevi. Čim Yorke počne priču o automobilskoj nesreći, znate da imate posla s nečim posebnim. "Airbag" je budućnost rock glazbe koja nikad nije došla. Komad zvukovnog svjedočanstva o traumatičnom događaju koji nadilazi prostor i vrijeme.


4. Lucky

Ova mi je pjesma značila puno različitih stvari u različitim razdobljima života, ali baš svaki put mi je pružila utjehu. I na tome sam joj neizmjerno zahvalan.


3. How To Disappear Completely

Pjesma o želji za nestajanjem koja vas preplavi poput same emocije. Sonični ekvivalent buljenju u bijeli zid u tri ujutro. Ujedno i najljepša pjesma o iskustvu života na turneji koju je neki bend ikad napisao.


2. Everything in its Right Place

Ne postoji druga pjesma poput "Everything in its Right Place". Plesna mantra o gubitku samog sebe, distopijska himna čiji se pripovjedač jučer probudio sišući limun. Mislim da ne postoji pjesma koja bolje, a zapravo s jako malo riječi opisuje suvremeni život od ove. Obavezna zvučna lektira 21. stoljeća!


1. Life In A Glass House

Ako vam se učini da "Life In A Glass House" zvuči kao pijani jazz band iz New Orleansa na sprovodu nekog kronično usamljenog Engleza, poprilično sam siguran da je taj dojam namjeran. Beskrajno tužna, duhovita i nadasve ljudska, ova pjesma u zvukovnom smislu ne reprezentira najbolje Radiohead, ali emotivnošću, humorom i konceptom ne može bolje predstaviti suludu širinu ovog benda.


0 views

​ I might be wrong: blog © Karlo Rafaneli, 2020.

  • Facebook - White Circle
  • Twitter - White Circle
  • Instagram - White Circle
  • LinkedIn - White Circle
  • YouTube - White Circle
  • Bandcamp - White Circle