Pregled najboljih izdanja prvih šest mjeseci ove vrlo turbulentne godine. Mene je osobno iznenadila i u diskografskom smislu, jer nam je servirala već tri-četiri remek-djela.
10. Pulled by Magnets - Rose Golden Doorways (tak:til/Glitterbeat)
Seb Rochford bubnjar je i osnivač jazz bendova poput Sons of Kemet i Polar Bear, a ujedno i session bubnjar koji je radio s Adele, Brianom Enom i Peteom Dohertyjem. Debi njegovog trija s basistom Neilom Charlesom i saksofonistom Peteom Warhamom nema nikakve veze i s čim navedenim. Na ovom albumu četvrti član benda je stara londonska crkva u kojoj je album snimljen i koja daje dozu vrlo specifičnog reverba. Većina doom metal bendova ne zvuči tako moćno, apokaliptično i krajnje sugestivno kao ovaj barem nominalno jazz trio.
9. Code Orange - Underneath (Roadrunner)
Izašao na samom početku nove normalnosti, "Underneath" je igrom slučaja postao album koji je vrlo plastično utjelovljuje. Pitsburški hardcore eklektici zamisli su ga kao svojevrsnog kiborga, kombinaciju organske agresije i strateški postavljenih digitalnih ometanja. Krajnji rezultat je album koji pretvara nasljeđe industrial i alt rock estetike u ljudskost izgubljenu u neprekidnim naletima digitalno potpomognute anksioznosti.
8. Drive By Truckers - The Unraveling (ATO)
Južnjački rock bend koji radi prosvjedne pjesme protiv trumpovske politike sigurno nije najpametnija ideja ako dolazite iz Athensa u Georgiji. No ovaj veteranski bend koji skoro dva desetljeća predvode gitaristi/vokalisti Patterson Hood i Mike Coole ne pokazuje nikakve znakove zabrinutosti zbog mogućeg gubitka domaće publike. Dapače, "The Unraveling" još je žešći, britkiji, bolji i himničniji od jako dobrog i također vrlo političnog prethodnika "American Band".
7. Destroyer - Have We Met (Dead Oceans)
Kanadski kantautor Dan Bejar poznat je po vrlo eklektičnoj estetici koja grabi u rasponu od folk rocka preko glam rocka pa sve do soft popa osamdesetih. "Have We Met" jedan je od njegovih najboljih albuma. Sarkastični tekstovi puni tokova svijesti, vokalna izvedba koja podsjeća na šlager pjevača izgubljenog u svemiru i glazba koja je istodobno posve obična i potpuno pomaknuta. Malo je kantautora s ovako snažnim autorstvom i sklonošću neobičnim aranžmanskim riješenjima.
6. Cryptic Shift - Visitations from Enceladus (Blood Harvest)
Cryptic Shift iz Leedsa nastavljaju noviji val "kozmičkih" death metal bendova poput Tomb Mold i Blood Incantation koji nasljeđu giganata poput Death ili Cynic daju pomalo namjerno bizaran i retro SF tematski okvir. Na impresivnom prvjencu Cryptic Shift uz sve navedeno demonstriraju i sklonost prog strukturama pa uvodna "Moonbelt Immolator" traje 25 minuta i sadrži šest različitih "stavaka". No ono što je pravo čudo da cijeli taj gulaš rifova, ritmova i atmosfera ni u jednom dijelu 46-minutnog albuma nije niti najmanje dosadan, a to je bome pravi podvig.
5. Oranssi Pazuzu - Mestarin Kynsi (Nuclear Blast)
Finski black metalci ni dosad nisu bili najkonvencionalniji predstavnici žanra, no njihov peti album je čak i za njihove standarde vrlo posebna zvijer. Izrazito psihodeličan, album vuče inspiraciju iz različitih formi psihodelične i elektronske glazbe, jazz fusiona i kraut rocka, a sve završava u vrlo jedinstvenom zvuku koji je istodobno prekrasan i zastrašujuć, beskonačan i katarzičan.
4. Bob Dylan - Rough and Rowdy Ways (Columbia)
Najbolji Dylanov album još od "Time Out Of Mind". Stari Bob je najbolji kad uspije pomiriti mit o sebi s svijetom koji ga htio-ne htio okružuje, baš kao što to radi ovdje. Prepun referenci, album na određenoj razini djeluje kao i svođenje računa baby boomerske generacije. Koristeći smrt JFK-a ko tematski okvir impresivne "Murder Most Foul", Dylan kao da prihvaća sve mitove, ali i sva neispunjena obećanja koja nam je dao duh šezdesetih. Umjesto toliko često spominjane slobode i jednakosti imamo neoliberalizam i Trumpa kao njegovu najbizarniju, najgroteskniju metastazu dosad, a Dylan je tu da su cinizam i nada često dva lica istog novčića.
3. Phoebe Bridgers - Punisher (Dead Ocean)
"Punisher" je njen tek drugi samostalni album, no Phoebe Bridgers već sad predstavlja izrazito zreo i zanimljiv kantautorski glas. Strukturalno i melodijski jednostavne folk rock pjesme uzdignute su vrlo zanimljivom potrebom EQ efekata koji cijelom albumu daju blago pomaknut, ali izrazito topao i sjetan zvuk. Tekstualno pak Bridgers briljira nizovima naizgled nepovezanih pjesničkih slika koji oslikavaju svakodnevnicu kao ono što najčešće i jest niz običnih, a tek ponekad bitnih ili traumatičnih trenutaka.
2. Fiona Apple - Fetch The Bolt Cutters (Epic)
Univerzalno najhvaljeniji album posljednjih desetak godina ujedno je i svojevrsna naplata dugogodišnjeg kredita njegovoj briljantnoj autorici. "Fetch The Bolt Cutters" je trenutak u kojem je kulturna klima napokon dosegla jedinstvenost i talent Fione Apple. Za sve one koji ovaj album otpisuju kao precijenjenjeno izdrkavanje još jedne žene koja se dere za klavirom imam samo jednu poruku - ili operite jebene uši ili ušutite i poslušajte po stoti put svoj omiljeni bootleg Phisha ili Dave Matthews Banda.
1. Run The Jewels- RTJ4 (Jewel Runners/BMG)
"RTJ4" je sve što će neki slušatelj u budućnosti trebati znati o ovoj godini na jednak način na koji mi znamo sve o 1971. kad pustimo "There’s A Riot Goin’ On" ili o 1988. sa "It Takes A Nation of Millions to Hold Us Back". EL-P i Killer Mike nisu proroci, ali znaju uhvatiti trenutak. "RTJ4" nije samo njihov najbolji zajednički album, nego i ostvarenje koje apsolutni užas trenutka uspijeva pretočiti u pjesme koje će ga zauvijek zabilježiti u moćnoj i bezvremenskoj formi koja bez problema transcendira potrošnu prirodu trenutnog medijskog ciklusa. Naposlijetku, ne služi li umjetnost upravo da nam približi stvarnost tako da je nadiđe?
Časni spomeni:
Irreversible Entanglements - Who Sent You?
Paradise lost - Obsidian
Ka - Descendants of Cain
Perfume Genius - Set my Heart on Fire
Armand Hammer - Shrines
The Heliocentrics - Infinity of Now
Shabaka And The Ancestors - We Were Sent Here By History
Christian Lee Hutson - Beginners
The Strokes - New Abnormal
The 1975 - Notes On The Conditional Form
Ulcerate - Stare Into The Death and Be Still
Jehnny Beth - To Love is to Live
Rustin Man - Clockdust
Freddie Gibbs & Alchemist - Alfredo