Search

Ludogradski zapisi

Trump nije političar. No razni su konzervativni mecene okupljeni oko desnijeg krila republikanske stranke na vrijeme prepoznali njegov potencijal i priliku za ostvarenje vlastite politike deregulacije i sveopće privatizacije.

Dva recentna publicistička hita, "Fire and Fury: Inside the Trump White House" Michaela Wolffa i "Fear: Trump in the White House" Boba Woodwarda, portretiraju aktualnog američkog predsjednika kroz nizove razgovora s njegovim suradnicima. Wolffova knjiga je po izlasku u siječnju i dignula veliku prašinu ponajviše zbog izjava sad već bivšeg Trumpovog savjetnika i de facto tvorca "trumpisma" Stevea Bannona o tome kako je sastanak Trumpove kampanje s predstavnicima Rusije za vrijeme trajanja predsjedničke utrke bio "izdajnički". Izuzevši čak i tu tvrdnju, knjiga obiluje imenovanim i neimenovanim izvorima koji tvrde kako se radi o idiotu ili, u blažoj varijanti, neobrazovanoj osobi s poremećajem pažnje čiji je je glavni dotok informacija buljenje u TV po osam sati dnevno, ponajviše u omiljeni mu Fox News. Woodwardova knjiga ozbiljnija je u svom tonu i bavi se više predsjedništvom, a manje kampanjom. Počiva na manje-više istim "deep backround" principima zasnovanim na zaštićenim identitetima čime se sve svodi na niz anegdota i osobnih dojmova.


Čitatelj se nakon ove dvije knjige sastavljene od izjava i svjedočanstava pedesetak različitih ljudi zapita kako je moguće, čak ako je i samo dva posto svega istina, da je predsjednik najmoćnije sile na svijetu paranoidni narciosoidni poluimbecil kojeg ne vole i ne podržavaju čak ni njegovi najbliži suradnici? Premda su izuzetno zabavno štivo, ove knjige ne nude jasan odgovor na to pitanje. One se više bave posljedicama Trumpovog ponašanja, nego njegovim karakterom i uzrocima njegovog "neočekivanog" političkog uspjeha.


Jedna od najsmješnijih anegdota u Wolffovoj knjizi je trenutak u kojem Trump svojim zatečenim suradnicima objašnjava koliko je puta bio na naslovnici magazina "Time" i upravo se u ovakvim, naizgled banalnim nepovezanim sličicama krije tajna njegovog političkog uspjeha. Trump nije političar, ali su razni konzervativni mecene okupljeni oko desnijeg krila republikanske stranke poput Roberta Mercera i David Kocha na vrijeme prepoznali njegov potencijal. Trump je reality zvijezda i brand, višestruko bankrotirani poduzetnik koji lijepi svoje ime na sve od bifteka i votke do tornjeva i kasina. Republikanski su stratezi u njegovom egocentričnom miksu nacionalističkog populizma i bjesomučne promocije prepoznali priliku za ostvarenje vlastite politike deregulacije i sveopće privatizacije i zagovaranja "male vlade". Ona pak nekako - gle čuda - uvijek uključuje ogromna izdvajanja za vojsku i stalno smanjenje onih za zdravstvo, socijalnu skrb, obrazovanje i infrastrukturu. Tamo gdje su pali beskrvni srednjestrujaški kandidati poput Mitta Romneya ili Jeba Busha uspio je "obični čovjek" Trump, s tim da ovdje običnost podrazumijeva prosječnog gledatelja Fox Newsa. A uspio je jer je zalijepio svoj brand preko Bannonovog bijelog nacionalizma i Foxovog generiranja publiciteta kroz širenje ksenofobne panike i paranoje.


"Fear" se za razliku od "Fire and Fury" daleko više bavi konkretnim politikama i strategijama Trumpove administracije te jasno ilustrira predsjednikovo nepoznavanje osnova ekonomije i geopolitike. Tako na jednom mjestu ima i nekoliko divnih citata za sve one koji su govorili kako će Amerika zbog "Killary Clinton" gorjeti u nuklearnoj vatri. "Hoću da ga jebeno ubijete! Idemo u Siriju, ubit ćemo njega i još puno njih! (...) Prvo ćemo uzeti njihovu naftu! Naši generali uopće ne razmišljaju kako da nešto uzmu ili da nam nešto zarade", replike su koje se odnose na Bašara al-Asada i stanje u Siriji i Libiji, a po njima se vidi da je tobožnji izolacionizam promoviran u kampanji bio tek jedna od taktika približavanja što široj biračkoj bazi. Posao vojske je da ubija, ne da misli, smatra Trump koji vojne suradnike bira prema blještavosti odličja i upečatljivosti nadimka.


Obje knjige su izrazito kritički orijentirane i prema predsjedniku i prema njegovoj administraciji te poprilično pesimistično intonirane. Bez obzira na to ili upravo zbog toga, ne mogu se oteti dojmu da je Donald J. Trump idealni vođa suvremenog slobodnog svijeta. Konzervativac koji ne zna što znači pojam "pro life", narodski čovjek koji je zadnjih nekoliko desetljeća proveo u izoliran u dvorcu, a prije svega osoba koja je svoju slavu pretvorila u bogatstvo, pa potom i moć, a da pritom nije pokazala nikakve vještine osim manjka empatije i beskrupuloznosti. U tom smislu nema boljeg kandidata za suvremenog Nerona koji bi nas oslobodio svih naših muka pritiskom na divovski jebeni botun. Ako svijet nekako sve to nekim čudom preživi, gledat će na ovakve knjige kao na sjajan materijal za crnu komediju.


50 views

​ I might be wrong: blog © Karlo Rafaneli, 2020.

  • Facebook - White Circle
  • Twitter - White Circle
  • Instagram - White Circle
  • LinkedIn - White Circle
  • YouTube - White Circle
  • Bandcamp - White Circle