Le Boucher spretno navigira i zapetljanom radnjom visokog koncepta i atmosferom koja neprekidno pleše između rezigniranosti i visoke emocionalne napetosti.
Timothé Le Boucher - Dani što nestaju (Fibra, 2019.)
Strip mladog francuskog scenarista i crtača Timothéa Le Bouchera zamišljen je tako da neprekidno čitatelja tjera na razmišljanje i interpretaciju prikazanih događaja. Lubin Maréchal, mladić od dvadesetak godina, svakoga se drugog jutra budi bez ikakva sjećanja na prethodni dan. Ubrzo otkriva da, dok je odsutan, druga ličnost preuzima vlast nad njegovim tijelom. Drugi on, s potpuno različitim karakterom, gestikulacijama, govorom tijela i prehrambenim navikama, vodi posve drugačiji život. Kako bi organizirao taj tjelesni i vremenski suživot, Lubin odlučuje komunicirati sa svojim drugim "ja" posredstvom kamere. U početku takav podvojeni "cimerski" život donosi korist "našem" Lubinu, sanjaru i cirkuskom akrobatu koji ne mari previše za svakodnevne obaveze, pa profitira od svoje uredne i odgovorne druge polovice. No alter ego pomalo prevladava i sve dulje zaposjeda Lubinovo tijelo, a dani postaju, tjedni, mjeseci i na koncu godine…
Više od ove osnovne radnje nepošteno je otkriti potencijalnom čitatelju, premda Le Boucher lukavo nikad posve ne objašnjava osnovnu postavku. Možda Lubin pati od poremećaja ličnosti, a možda i ne? Možda je njegova ličnost s kojom se prvom susrećemo ona originalna, a možda i nije? Le Boucher svoju psihološko-trilersku postavku koristi kako bi se bavio egzistencijalističkim pitanjima slično kao i redatelj Denis Villeneuve u filmu "Enemy". No Le Boucher se makar načelno vodi vedrijim, mladenačkim pristupom koji se dobrim dijelom reflektira u jednostavnom, ali iznimno efektnom, mangom inspiriranom crtežu. Le Boucher ne tretira Lubina kao junaka ili žrtvu. On je običan momak sa svojim željama, potrebama i manama. Ako se odgovor krije u nekoj dubinskoj psihološkoj traumi, ona nije vidljiva ni Lubinu ni čitatelju do samog kraja, a možda ni tada.
Trebam li istaknuti jednu manu ovog uzbudljivog i čitljivog stripa, onda je to pomalo neuvjerljivi središnji ljubavni odnos čija motivacija nije najspretnije objašnjena. Izuzev toga, Le Boucher spretno navigira i zapetljanom radnjom visokog koncepta i atmosferom koja neprekidno pleše između rezigniranosti i visoke emocionalne napetosti.
Le Boucher je izjavio da je inspiraciju za ovaj strip, koji je u Francuskoj objavio Glénat 2017., našao u vlastitoj nesigurnosti oko odabira karijere. Sudeći po prodaji od vrlo respektabilnih 60 tisuća primjeraka na matičnom tržištu i najavljenoj filmskoj adaptaciji, nema sumnje da je odabrao pravi poziv.